Zabura 95

1 Ku zo, bari mu rera don farin ciki ga Ubangiji; bari mu yi sowa da ƙarfi ga Dutsen cetonmu.

Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

2 Bari mu zo gabansa da godiya mu rera gare shi da kiɗi da waƙa.

Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!

3 Gama Ubangiji Allah mai girma ne, babban Sarki a bisa dukan alloli.

Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.

4 A hannunsa ne zurfafan duniya suke, ƙwanƙolin dutse kuma nasa ne.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.

5 Teku nasa ne, gama shi ne ya yi shi, da hannuwansa kuma ya yi busasshiyar ƙasa.

Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.

6 Ku zo, bari mu rusuna mu yi sujada, bari mu durƙusa a gaban Ubangiji Mahaliccinmu;

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

7 gama shi ne Allahnmu mu mutanen makiyayansa ne, garke kuwa a ƙarƙashin kulawarsa. Yau, in kuka ji muryarsa,

Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:

8 “Kada ku taurare zukatanku kamar yadda kuka yi a Meriba, kamar yadda kuka yi a wancan rana a Massa a hamada,

“Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

9 inda kakanninku suka gwada suka kuma jarraba ni, ko da yake sun ga abin da na yi.

gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.

10 Shekara arba’in na yi fushi da wancan tsara; na ce, ‘Su mutane ne waɗanda zukatansu suka kauce, kuma ba su san hanyoyina ba.’

Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'

11 Saboda haka na yi rantsuwa cikin fushina, ‘Ba za su taɓa shiga hutuna ba.’”

Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'”