Zabura 88
1 Waƙa ce, Zabura ta’ya’yan Kora maza. Don mai bi da kaɗe-kaɗe. Bisa ga mahalat leyannotmaskil na Heman dangin Ezra. Ya Ubangiji, Allah wanda ya cece ni, dare da rana ina kuka a gabanka.
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
2 Bari addu’ata ta zo a gabanka; ka kasa kunne ga kukata.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol h7585)
4 An lissafta ni cikin waɗanda suka gangara zuwa cikin rami; ni kamar mutumin da ba shi da ƙarfi ne.
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
5 An ware ni tare da matattu, kamar waɗanda aka kashe da suke kwance a kabari, waɗanda ba ka ƙara tunawa, waɗanda aka yanke daga taimakonka.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
6 Ka sa ni a ramin da yake can ƙasa cikin zurfafa mafi duhu.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
7 Hasalarka tana da nauyi a kaina; ka turmushe ni da dukan raƙumanka. (Sela)
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
8 Ka ɗauke abokaina na kurkusa daga gare ni ka sa na zama abin ƙyama a gare su. An kange ni, ba yadda zan kuɓuta
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
9 idanuna ba sa gani sosai saboda baƙin ciki. Ina kira gare ka, ya Ubangiji, kowace rana; na tā da hannuwana zuwa gare ka.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
10 Kakan nuna wa matattu ayyukanka na banmamaki ne? Waɗanda suka mutu sukan tashi su yabe ka ne? (Sela)
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
11 Ana furta ƙaunar a cikin kabari ne, ana zancen amincinka a cikin Hallaka ne?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
12 An san ayyukanka masu banmamaki a wurin duhu ne, ko ayyukan adalcinka a lahira?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
13 Amma ina kuka gare ka neman taimako, ya Ubangiji; da safe addu’ata kan zo gabanka.
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
14 Don me, ya Ubangiji, ka ƙi ni ka kuma ɓoye fuskarka daga gare ni?
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
15 Tun ina ƙarami na sha wahala na kuma yi kusa in mutu; na sha wahalar razanarka kuma na kuma fid da zuciya.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
16 Hasalarka ta sha kaina; razanarka ta hallaka ni.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
17 Dukan yini sun kewaye ni kamar rigyawa; sun mamaye ni ɗungum.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
18 Ka ɗauke abokaina da ƙaunatattuna daga gare ni; duhu ne abokina na kurkusa.
Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
