< Zabura 81 >
1 Don mai bi da kaɗe-kaɗe. Bisa ga gittit. Ta Asaf. Ku rera don farin ciki ga Allah ƙarfinmu; ku yi sowa ga Allah na Yaƙub!
Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu.
2 Ku fara kaɗe-kaɗe, ku buga ganga, ku kaɗa garaya da molo masu daɗi.
Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom.
3 Ku busa ƙahon rago a Sabon Wata, da kuma sa’ad da wata ya kai tsakiya, a ranar Bikinmu;
Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega.
4 wannan ƙa’ida ce domin Isra’ila, farilla ta Allah na Yaƙub.
Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva.
5 Ya kafa shi a matsayin ƙa’ida domin Yusuf sa’ad da ya fito daga Masar. Muka ji yaren da ba mu fahimta ba.
Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh:
6 Ya ce, “Na kau da nauyi daga kafaɗunku; an’yantar da hannuwansu daga kwando.
“Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica.
7 Cikin damuwarku kun yi kira na kuwa kuɓutar da ku, na amsa muku daga girgijen tsawa; na gwada ku a ruwan Meriba. (Sela)
U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te.
8 “Ku ji, ya mutanena, zan kuwa gargaɗe ku, in ba za ku saurare ni ba, ya Isra’ila!
Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao:
9 Kada ku kasance da baƙon allah a cikinku; ba za ku rusuna ga baƙon allah ba.
Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati.
10 Ni ne Ubangiji Allahnku wanda ya fitar da ku daga Masar. Ku buɗe bakinku zan kuwa cika shi.
Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti.
11 “Amma mutanena ba su saurare ni ba; Isra’ila bai miƙa kansa gare ni ba.
Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me.
12 Saboda haka na ba da su ga zukatansu da suka taurare don su bi dabararsu.
I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima.
13 “A ce mutanena za su saurare ni, a ce Isra’ila zai bi hanyoyina,
O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim!
14 da nan da nan sai in rinjayi abokan gābansu in kuma juye hannuna a kan maƙiyansu!
Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju;
15 Waɗanda suke ƙin Ubangiji za su fāɗi a gabansa da rawar jiki, hukuncinsu kuma zai dawwama har abada.
Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka;
16 Amma za a ciyar da ku da alkama mafi kyau; da zuma daga dutsen da zai ƙosar da ku.”
Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.”