Zabura 78
1 Maskil na Asaf. Ya mutanena, ku ji koyarwata; ku saurari kalmomin bakina.
Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
2 Zan buɗe bakina da misalai, zan faɗi ɓoyayyun abubuwa, abubuwan dā,
Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
3 abin da muka ji muka kuma sani, abubuwan da kakanninmu suka faɗa mana.
Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
4 Ba za mu ɓoye su wa’ya’yanmu ba; za mu faɗa wa tsara mai zuwa ayyukan da suka zama yabo na Ubangiji, ikonsa, da abubuwan banmamakin da ya aikata.
Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
5 Ya kafa ƙa’idodi wa Yaƙub ya kuma kafa doka a cikin Isra’ila, wadda ya umarce kakanni-kakanninmu su koya wa’ya’yansu,
Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
6 don tsara na biye su san su, har da’ya’yan da ba a riga an haifa ba, su kuma su faɗa wa’ya’yansu.
Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
7 Ta haka za su dogara ga Allah ba kuwa za su manta da ayyukansa ba amma za su kiyaye umarnansa.
Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
8 Ba za su zama kamar kakanni kakanninsu ba, masu taurinkai da kuma tsara masu tayarwa, waɗanda zukatansu ba su yi biyayya ga Allah ba, waɗanda zukatansu ba su yi aminci ga Allah ba.
I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
9 Mutanen Efraim, ko da yake suna da bakkuna, suka juya da baya a ranar yaƙi;
Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
10 ba su kiyaye alkawarin Allah ba suka kuma ƙi su yi rayuwa ta wurin dokarsa.
Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
11 Suka manta da abin da ya aikata, abubuwan banmamakin da ya nuna musu.
Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
12 Ya yi mu’ujizai a idanun kakanninsu a ƙasar Masar, a yankin Zowan.
Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
13 Ya raba teku ya kuma bi da su ciki; ya sa ruwa ya tsaya daram kamar bango.
Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
14 Ya bishe su da girgije da rana da kuma haske daga wuta dukan dare.
I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15 Ya tsage duwatsu a cikin hamada ya kuma ba su ruwaye a yalwace kamar tekuna;
Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16 ya fid da rafuffuka daga dutsen da ya tsaga ya sa ruwa ya gudu kamar koguna.
Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17 Amma suka ci gaba da yin masa zunubi, suna tayarwa a cikin hamada a kan Mafi Ɗaukaka.
Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18 Da gangan suka gwada Allah ta wurin neman abincin da suke kwaɗayi.
I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
19 Suka yi magana a kan Allah, suna cewa, “Allah zai iya shimfiɗa tebur a cikin hamada?
I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20 Sa’ad da ya bugi dutse, ruwa ya ɓulɓulo, rafuffuka suka yi gudu a yalwace. Amma zai iya ba mu abinci? Zai iya tanada wa mutanensa nama?”
Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21 Sa’ad da Ubangiji ya ji su, ya yi fushi ƙwarai; wutarsa ta ɓarke a kan Yaƙub, hasalarsa kuwa ta tashi a kan Isra’ila,
Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
22 gama ba su gaskata ga Allah ba ko su dogara ga cetonsa.
Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
23 Duk da haka ya ba da umarni ga sarari a bisa ya kuma buɗe ƙofofin sammai;
Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
24 ya sauko da Manna wa mutanensa don su ci, ya ba su hatsin sama.
I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
25 Mutane suka ci burodin mala’iku; ya aika musu dukan abincin da za su iya ci.
Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
26 Ya saki iskar gabas daga sammai ya kuma saki iskar yamma ta wurin ikonsa.
Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
27 Ya sauko da nama a kansu kamar ƙura, tsuntsaye masu firiya kamar yashi a bakin teku.
I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 Ya sa suka sauka a cikin sansaninsu, ko’ina kewaye da tentunansu.
Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
29 Suka ci har suka sami fiye da abin da ya ishe su, gama ya ba su abin da suka yi kwaɗayi.
I najedoše se i dade im što su željeli.
30 Amma kafin su juyo daga abincin da suka yi kwaɗayi, kai tun ma yana a bakunansu,
Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
31 fushin Allah ya ƙuna a kansu; ya karkashe waɗanda suka fi ƙiba a cikinsu, yana yankan matasan Isra’ila.
Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
32 Duk da haka, suka ci gaba da yin zunubi; duk da abubuwan banmamakinsa, ba su gaskata ba.
Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 Saboda haka ya sa kwanakinsu suka ƙare a banza shekarunsu kuma cikin masifa.
I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 A duk sa’ad da Allah ya kashe su, sai su neme shi; sukan juyo a natse gare shi.
Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 Sun tuna cewa Allah ne Dutsensu, cewa Allah Mafi Ɗaukaka ne Mai fansarsu.
I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 Amma sai su yi ta yin masa zaƙin baki, suna masa ƙarya da harsunansu;
Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 zukatansu ba sa biyayya gare shi, ba su da aminci ga alkawarinsa.
A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 Duk da haka ya kasance mai jinƙai; ya gafarta laifofinsu bai kuwa hallaka su ba. Sau da sau ya janye fushinsa bai kuwa sa fushinsa yă ƙuna ba.
Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39 Ya tuna cewa su naman jiki ne kawai, iska mai wucewa da ba ta dawowa.
Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40 Sau da yawa sun tayar masa a cikin hamada suka kuma ɓata masa rai a jeji!
Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41 Sau da sau suka riƙa gwada Allah; suka tsokane Mai Tsarki na Isra’ila.
Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42 Ba su tuna da ikonsa, a ranar da ya fanshe su daga mai danniya,
Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43 ranar da ya nuna mu’ujizansa a Masar abubuwan banmamakinsa a yankin Zowan ba.
U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44 Ya mai da kogunansu suka zama jini; ba su iya sha daga rafuffuka ba.
I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 Ya aika da tarin ƙudajen da suka cinye su, da kwaɗin da suka wahalshe su.
Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46 Ya ba da hatsinsu ga fāra, amfanin gonakinsu ga ɗango.
Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47 Ya lalace inabinsu da ƙanƙara itatuwan al’ul nasu kuma da jaura.
Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
48 Ya miƙa shanunsu ga ƙanƙara, tumakinsu ga aradun tsawa.
Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
49 Ya saki musu fushinsa mai zafi, hasalarsa, zafin rai da kuma ɓacin ransa, ƙungiyar mala’iku masu hallakarwa.
Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
50 Ya shirya hanya wa fushinsa; bai tsare ransu daga mutuwa ba amma ya miƙa su ga annoba.
Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
51 Ya bugi kowane ɗan fari na Masar, mafari ƙarfin mazantakansu a tentunan Ham.
Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
52 Amma ya fitar da mutanensa kamar garke; ya bi da su kamar tumaki ta cikin hamada.
I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53 Ya bi da su lafiya ƙalau, don kada su ji tsoro; amma teku ya cinye abokan gābansu.
Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54 Ta haka ya kawo su iyakar ƙasa mai tsarki, zuwa ƙasar tudun da hannunsa na dama ya kame.
I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
55 Ya kori al’ummai a gabansu ya rarraba ƙasashensu gare su a matsayin gādo; ya zaunar da kabilan Isra’ila a gidajensu.
Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
56 Amma suka gwada Allah suka tayar wa Mafi Ɗaukaka; ba su kiyaye ƙa’idodinsa ba.
Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
57 Kamar kakanninsu suka zama marasa biyayya da marasa aminci, marar tabbas kamar tanƙwararren baka.
Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
58 Suka ba shi haushi da masujadansu na kan tudu; suka tayar da kishinsa da gumakansu.
Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
59 Sa’ad da Allah ya ji su, ya yi fushi ƙwarai; ya ƙi Isra’ila gaba ɗaya.
Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
60 Ya yashe tabanakul na Shilo, tentin da ya kafa a cikin mutane.
Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61 Ya aika da akwatin alkawarin ƙarfinsa zuwa bauta, darajarsa zuwa cikin hannuwan abokin gāba.
I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62 Ya ba da mutanensa ga takobi; ya yi fushi ƙwarai da gādonsa.
I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63 Wuta ta cinye matasansu maza,’yan matansu kuma ba su da waƙoƙin aure;
Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64 aka karkashe firistocinsu, gwaurayensu kuwa ba su iya makoki ba.
Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65 Sa’an nan Ubangiji ya farka sai ka ce daga barcinsa, kamar yadda mutum kan farka daga buguwar ruwan inabi.
Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66 Ya kori abokan gābansa; ya sa suka sha madawwamiyar kunya.
I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
67 Sa’an nan ya ƙi tentunan Yusuf, bai zaɓi kabilar Efraim ba;
I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
68 amma ya zaɓi kabilar Yahuda, Dutsen Sihiyona, wanda ya ƙaunaci.
Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69 Ya gina wurinsa mai tsarki kamar bisa, kamar duniyar da ya kafa har abada.
I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
70 Ya zaɓi Dawuda bawansa ya kuma ɗauke shi daga ɗakin tumaki;
I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
71 daga kiwon tumaki ya kawo shi don yă kuma zama makiyayin mutanensa Yaƙub, na Isra’ila gādonsa.
I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
72 Dawuda kuwa ya zama makiyayinsu da mutuncin zuciya; da hannuwa masu gwaninta ya bi da su.
I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
