Zabura 77

1 Don mai bi da kaɗe-kaɗe. Don Yedutun. Na Asaf. Zabura ce. Na yi kuka ga Allah don taimako; na yi kuka ga Allah don yă ji ni.

Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.

2 Sa’ad da nake cikin damuwa, na nemi Ubangiji; da dare na miƙa hannuwa ba gajiya raina kuma ya ƙi yă ta’azantu.

U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

3 Na tuna da kai, ya Allah, na kuma yi nishi; na yi nishi, ƙarfina kuwa duk ya raunana. (Sela)

Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

4 ka hana idanuna rufewa; na damu ƙwarai har ba na iya magana.

Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.

5 Na yi tunani kwanakin da suka wuce, shekarun da suka wuce da daɗewa;

Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

6 na tuna da waƙoƙina da dare. Zuciyata ta yi nishi, ƙarfina kuwa ya nemi yă sani.

razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

7 “Ubangiji zai ƙi ne har abada? Ba zai taɓa nuna alherinsa kuma ba?

“Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?

8 Ƙaunarsa marar ƙarewa ta ɓace ke nan har abada? Alkawarinsa ya kāsa ke nan a dukan lokaci?

Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

9 Allah ya manta yă yi jinƙai? Cikin fushinsa ya janye tausayinsa ne?” (Sela)

Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”

10 Sai na yi tunani, “Zan yi roƙo saboda wannan, shekarun da Mafi Ɗaukaka ya miƙa hannunsa na dama.”

I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”

11 Zan tuna da ayyukan Ubangiji; I, zan tuna mu’ujizanka na tun dā.

Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

12 Zan yi tunani a kan dukan ayyukanka in lura da dukan manyan abubuwan da ka aikata.

Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.

13 Hanyoyinka, ya Allah, masu tsarki ne. Wanda allah ne yake da girma kamar Allahnmu?

Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

14 Kai ne Allahn da yakan aikata mu’ujizai; ka nuna ikonka a cikin mutane.

Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.

15 Da hannunka mai ƙarfi ka fanshi mutanenka, zuriyar Yaƙub da Yusuf. (Sela)

Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

16 Ruwaye sun gan ka, ya Allah, ruwaye sun gan ka suka firgita; zurfafan gaske sun girgiza.

Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

17 Gizagizai sun sauko da ruwa, sararin sama suka buga tsawa; kibiyoyinka suka yi ta kai komo da walƙiya.

Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

18 Aka ji tsawanka a cikin guguwa, walƙiyarka ta haskaka duniya; duniya ta yi rawar jiki ta girgiza.

Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

19 Hanyarka ta bi ta cikin teku, hanyarka ta bi cikin manyan ruwaye, duk da haka ba a ga sawunka ba.

Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.

20 Ka bi da mutanenka kamar garke ta hannun Musa da Haruna.

Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.