< Zabura 73 >

1 Zabura ta Asaf. Tabbatacce Allah mai alheri ne ga Isra’ila, ga waɗanda suke masu tsabta a zuciya.
Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca.
2 Amma game da ni, ƙafafuna suna gab da yin santsi; tafin ƙafana ya yi kusan zamewa.
A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja,
3 Gama na yi kishin masu girman kai sa’ad da na ga cin gaban da masu mugunta suke yi.
Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive.
4 Ba sa yin wata fama; jikunansu lafiya suke da kuma ƙarfi.
Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.
5 Ba sa shan wata wahalar da sauran mutane ke sha; ba su da damuwa irin na’yan adam.
Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima.
6 Saboda girman kai ya zama musu abin wuya; tā da hankali ya zama musu riga.
Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho.
7 Daga mugayen zukatansu laifi kan fito mugaye ƙulle-ƙullen da suke cikin zukatansu ba su da iyaka.
Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.
8 Suna ba’a, suna faɗin mugayen abubuwa; cikin girman kan suna barazana yin danniya.
Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.
9 Bakunansu na cewa sama na su ne, kuma harsunansu sun mallaki duniya.
Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
10 Saboda haka mutanensu sun juya gare su suna kuma shan ruwa a yalwace.
I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
11 Suna cewa, “Yaya Allah zai sani? Mafi Ɗaukaka yana da sani ne?”
I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna?
12 Ga yadda mugaye suke, kullum ba su da damuwa, arzikinsu yana ta ƙaruwa.
Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
13 Tabbatacce a banza na bar zuciyata da tsabta; a banza na wanke hannuwa don nuna rashin laifi.
Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,
14 Dukan yini na sha annoba; an hukunta ni kowace safiya.
Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15 Da na ce, “Zan faɗa haka,” da na bashe’ya’yanka.
Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16 Sa’ad da na yi ƙoƙari in gane wannan, sai ya zama danniya a gare ni
I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.
17 sai da na shiga wuri mai tsarki na Allah; sa’an nan na gane abin da ƙarshensu zai zama.
Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18 Tabbatacce ka sa su a ƙasa mai santsi; ka jefar da su ga hallaka.
Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
19 Duba yadda suka hallaka farat ɗaya, razana ta share su gaba ɗaya!
Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
20 Kamar yadda mafarki yake sa’ad da mutum ya farka, haka yake sa’ad da ka farka, ya Ubangiji, za ka rena su kamar almarai.
Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.
21 Sa’ad da zuciyata ta ɓaci hankalina kuma ya tashi,
Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
22 na zama marar azanci da jahili; na zama kamar dabba a gabanka.
Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom.
23 Duk da haka kullum ina tare da kai; ka riƙe ni a hannun damana.
Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.
24 Ka bishe ni da shawararka, bayan haka kuma za ka kai ni cikin ɗaukaka.
Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu.
25 Wa nake da shi a sama in ba kai ba? Ba na kuma sha’awar kome a duniya in ban da kai.
Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji.
26 Jikina da zuciyata za su iya raunana, amma Allah ne ƙarfin zuciyata da kuma rabona har abada.
Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.
27 Waɗanda suke nesa da kai za su hallaka; kakan hallaka dukan waɗanda suke maka rashin aminci.
Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe.
28 Amma game da ni, yana da kyau in kasance kusa da Allah. Na mai da Ubangiji Mai Iko Duka mafakata; zan yi shelar dukan ayyukanka.
A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.

< Zabura 73 >