< Zabura 70 >
1 Don mai bi da kaɗe-kaɗe. Ta Dawuda. Roƙo. Ka hanzarta, ya Allah, ka cece ni; Ya Ubangiji, zo da sauri ka taimake ni.
Pou direktè koral la; Yon Sòm David. Yon souvni O Bondye, fè vit pou delivre mwen. O SENYÈ, fè vit pou ban m sekou!
2 Bari masu neman raina su sha kunya su kuma rikice; bari dukan masu sha’awar gani lalacewata su juye baya da kunya.
Kite (sila) k ap chache lavi m yo vin wont e imilye. Kite (sila) ki pran plezi nan fè m mal yo vire fè bak ak dezonè.
3 Bari masu ce mini, “Allah yă ƙara!” Su juye baya saboda kunyansu.
Kite (sila) ki di: “ah, ah!” yo vire fè bak akoz wont yo.
4 Amma bari dukan masu nemanka su yi farin ciki su kuma yi murna a cikinka; bari waɗanda suke ƙaunar cetonka kullum su ce, “Bari Allah yă sami ɗaukaka!”
Kite tout moun k ap chache Ou yo rejwi e fè kè kontan nan Ou. Kite (sila) ki renmen sali Ou yo di tout tan: “Kite Bondye egzalte”.
5 Duk da haka ni matalauci ne da kuma mai bukata; ka zo da sauri gare ni, ya Allah. Kai ne mai taimakona da mai cetona; Ya Ubangiji, kada ka yi jinkiri.
Men mwen aflije e mwen nan nesesite. Fè vit vin kote mwen, O Bondye! Se Ou menm ki sekou mwen ak delivrans mwen. O SENYÈ, pa mize.