< Zabura 38 >
1 Zabura ta Dawuda. Roƙo ne. Ya Ubangiji, kada ka tsawata mini cikin fushinka ko ka hore ni cikin hasalarka.
Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.
2 Gama kibiyoyinka sun soke ni, hannunka kuma ya fāɗo a kaina.
Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti.
3 Saboda hasalarka babu lafiya a jikina; ƙasusuwana ba lafiya saboda zunubina.
Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega.
4 Laifofina sun mamaye ni kamar nauyin da ya sha ƙarfin ɗauka.
Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi.
5 Miyakuna sun ruɓe suna kuma wari saboda wawancina na zunubi.
Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega.
6 An tanƙware ni aka kuma ƙasƙantar da ni; dukan yini ina ta kuka.
Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan;
7 Bayana yana fama da zazzaɓi; babu lafiya a jikina.
Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem.
8 Na gaji sharkaf an kuma ragargaza ni; ina nishi da wahala a cikin zuciyata.
Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega.
9 Dukan bukatata tana a shimfiɗe a gabanka, ya Ubangiji; ajiyar zuciyata ba ta ɓoyuwa daga gare ka.
Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno.
10 Zuciyata na bugu, ƙarfina kuma ya ƙare, har ma haske ya rabu da idanuna.
Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema.
11 Abokaina da maƙwabtana sun guje ni saboda miyakuna; maƙwabtana ba sa zuwa kusa.
Drugovi moji i prijatelji moji videæi rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji.
12 Waɗanda suke neman raina sun sa tarkonsu, waɗanda suke so su cuce ni suna zance lalatar da ni; yini sukutum suna ƙulla mini maƙarƙashiya.
Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari.
13 Ni kamar kurma ne, wanda ba ya ji, kamar bebe, wanda ba ya iya buɗe bakinsa.
A ja kao gluh ne èujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh.
14 Na zama kamar mutumin da ba ya ji, wanda bakinsa ba ya iya ba da amsa.
Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nema u ustima svojim pravdanja.
15 Na dogara gare ka, ya Ubangiji; za ka amsa, ya Ubangiji Allahna.
Jer tebe, Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj!
16 Gama na ce, “Kada ka bar su su yi farin ciki a kaina ko su yi kirari a kaina sa’ad da ƙafata ta yi santsi.”
Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeæu nada mnom, kad se spotakne noga moja.
17 Gama ina gab da fāɗuwa, kuma cikin azaba nake kullum.
Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom.
18 Na furta laifina; na damu da zunubina.
Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega.
19 Da yawa ne masu gāba da ni da ƙarfi; waɗanda suke kina ba dalili sun yi yawa.
Neprijatelji moji žive, jaki su, i (sila) ih ima što me nenavide na pravdi.
20 Waɗanda suke sāka alherina da mugunta, suna cin zarafina sa’ad da nake bin abin da yake daidai.
Koji mi vraæaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim.
21 Ya Ubangiji, kada ka yashe ni; kada ka yi nesa da ni, ya Allahna.
Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene.
22 Zo da sauri ka taimake ni, Ya Ubangiji Mai Cetona.
Pohitaj u pomoæ meni, Gospode, spasitelju moj!