Zabura 17

1 Addu’a ce ta Dawuda. Ka ji, ya Ubangiji, roƙona na adalci; ka saurari kukata. Ka kasa kunne ga addu’ata, ba ta fitowa daga leɓuna masu ƙarya.

Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!

2 Bari fiffitawata tă zo daga gare ka; bari idanunka su ga abin da yake daidai.

Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.

3 Ko ka duba zuciyata, ka kuma bincike ni da dare, ko ka gwada ni, ba za ka sami kome ba; na yanke shawara cewa bakina ba zai yi zunubi ba.

Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

4 Game da ayyukan mutane kuwa, ta wurin maganar leɓunanka na kiyaye kaina daga hanyoyin tashin hankali.

kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

5 Sawuna sun kama hanyoyinka ƙafafu kuwa ba za su yi santsi ba.

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

6 Na kira gare ka, ya Allah, gama za ka amsa mini; ka kasa kunne ka kuma ji addu’ata.

Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.

7 Ka nuna mini girmar ƙaunarka mai banmamaki, kai da kake ceton waɗanda suke neman mafaka daga abokan gābansu da hannunka na dama.

Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.

8 Ka kiyaye ni yadda ake kiyaye ido; ka ɓoye ni cikin inuwar fikafikanka

Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

9 daga mugaye waɗanda suke kai mini hari, daga abokan gāba masu mutuwa waɗanda suka kewaye ni.

od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,

10 Sun rufe zukatansu marar tausayi, da bakunansu suna magana da fariya.

bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

11 Sun sa mini ido, yanzu sun kewaye ni, a shirye suke, su jefa ni a ƙasa.

Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;

12 Suna kama da zaki mai yunwan abinci, kamar babban zaki mai fako a maɓuya.

slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.

13 Ka tashi, ya Ubangiji, ka yi arangama da su, ka durƙusar da su; ka cece ni daga mugaye ta wurin takobinka.

Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,

14 Ya Ubangiji, da hannunka ka cece ni daga irin mutanen nan, daga mutanen duniyan nan waɗanda ladarsu yana a wannan rayuwa ne. Kakan cika yunwan waɗanda kake so;’ya’yansu suna da isashe suna kuma ajiyar wadata wa’ya’yansu.

a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

15 Amma ni, cikin adalci zan ga fuskarka; sa’ad da na farka, zan gamsu da ganin kamanninka.

A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.