Zabura 147
1 Yabi Ubangiji. Yana da kyau a rera yabai ga Allahnmu, abu mai daɗi ne daidai ne kuma a yabe shi!
Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
2 Ubangiji ya gina Urushalima; ya tattara kamammu na Isra’ilan da aka kai bauta.
Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
3 Ya warkar da masu raunanar zuciya ya ɗaɗɗaura miyakunsu.
Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
4 Ya lissafta yawan taurari ya kuma kira kowannensu da suna.
Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
5 Shugabanmu mai girma ne mai iko duka; ganewarsa ba shi da iyaka.
Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
6 Ubangiji yana kula da masu sauƙinkai yakan yar da mugaye a ƙasa.
Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
7 Rera wa Ubangiji waƙar godiya; ku kada garaya ga Allahnmu.
Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
8 Ya rufe sararin sama da gizagizai; yana tanada wa duniya ruwan sama yana kuma sa ciyawa tă yi girma a kan tuddai.
On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
9 Yakan tanada wa shanu abinci da kuma saboda’ya’yan hankaki sa’ad da suka yi kira.
Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
10 Jin daɗinsa ba ya a ƙarfin doki, balle farin cikinsa yă kasance a ƙafafun mutum;
Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
11 Ubangiji yakan yi farin ciki a waɗanda suke tsoronsa, waɗanda suke sa zuciya a ƙaunarsa marar ƙarewa.
Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
12 Ki ɗaukaka Ubangiji, ya Urushalima; ki yabi Allahnki, ya Sihiyona.
Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
13 Gama yana ƙarfafa ƙyamaren ƙofofinki yana kuma albarkace mutanenki a cikinki.
Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
14 Yana ba da salama ga iyakokinki yana kuma ƙosar da ke da alkama mafi kyau.
Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
15 Yana ba da umarninsa ga duniya; maganarsa tana tafiya da sauri.
Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
16 Yana shimfiɗa ƙanƙara kamar ulu yă kuma watsar da hazo kamar toka.
Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
17 Yana zuba ƙanƙara kamar ƙananan duwatsu. Wa zai iya jure wa sanyin da ya aiko?
Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
18 Yakan aiki maganarsa ta kuwa narkar da su; yakan tā da iskarsa, ruwaye kuwa su gudu.
Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
19 Ya bayyana maganarsa ga Yaƙub, dokokinsa da ƙa’idodinsa ga Isra’ila.
On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
20 Bai yi wannan ga wata al’umma ba; ba su san dokokinsa ba. Yabi Ubangiji.
Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
