Zabura 146

1 Yabi Ubangiji. Yabi Ubangiji, ya raina.

Hvali, dušo moja, Gospoda.

2 Zan yabi Ubangiji dukan kwanakina; zan rera yabo ga Allahna muddin raina.

Hvaliæu Gospoda za života svojega, pjevaæu Bogu svojemu dok me je god.

3 Kada ka sa zuciyarka ga sarakuna, ga mutane masu mutuwa, waɗanda ba sa iya ceto.

Ne uzdajte se u knezove, u sina èovjeèijega, u kojega nema pomoæi.

4 Sa’ad da numfashinsu ya rabu da su sai su koma ƙasa; a wannan rana shirye-shiryensu sun zama banza.

Iziðe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.

5 Mai albarka ne wanda Allah na Yaƙub ne taimakonsa, wanda sa zuciyarsa yana a kan Ubangiji Allahnsa.

Blago onome, kojemu je pomoænik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu,

6 Mahaliccin sama da ƙasa, teku, da kome da yake cikinsu, Ubangiji, wanda yake mai aminci har abada.

Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek,

7 Yakan biya bukatun mutanen da aka danne ya kuma ba da abinci ga mayunwata. Ubangiji yakan’yantar da’yan kurkuku,

Èini sud onima, kojima se èini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane,

8 Ubangiji yakan ba wa makafi ido, Ubangiji yakan ɗaga waɗanda aka rusunar da su ƙasa, Ubangiji yana ƙaunar masu adalci.

Gospod otvora oèi slijepcima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike.

9 Ubangiji yana tsaron baƙi yana kuma lura da marayu da kuma gwauruwa, amma yakan lalatar da hanyoyin mugaye.

Gospod èuva došljake, pomaže siroti i udovici; a put bezbožnièki prevraæa.

10 Ubangiji yana mulki har abada, Allahnki, ya Sihiyona, daga zamani zuwa zamani. Yabi Ubangiji.

Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.