Zabura 139
1 Don mai bi da kaɗe-kaɗe. Ta Dawuda. Zabura ce. Ya Ubangiji, ka bincike ni ka kuwa san ni.
Gospode! ti me kušaš i znaš.
2 Ka san sa’ad da na zauna da sa’ad da na tashi; ka san tunanina daga nesa.
Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
3 Ka san fitata da kuma kwanciyata; ka saba da dukan hanyoyina.
Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
4 Kafin in yi magana da harshena ka santa gaba ɗaya, ya Ubangiji.
Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
5 Ka kewaye ni, gaba da baya; ka sa hannunka a kaina.
Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
6 Irin wannan sanin game da ni ya fi ƙarfin magana, ya fi ƙarfi in gane.
Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
7 Ina zan tafi daga Ruhunka? Ina zan gudu in tafi daga gabanka?
Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. (Sheol h7585)
9 In na tashi a fikafikan safiya, in na sauka a gefe mai nisa na teku,
Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
10 can ma hannunka zai bishe ni, hannunka na dama zai riƙe ni gam.
I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
11 In na ce, “Tabbatacce duhu zai ɓoye ni haske kuma zai zama dare kewaye da ni,”
Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
12 duhu ma ba zai zama duhu gare ka ba; dare zai haskaka kamar rana, gama duhu ya yi kamar haske gare ka.
Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
13 Gama ka halicci ciki-cikina; ka gina ni gaba ɗaya a cikin mahaifar mahaifiyata.
Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
14 Ina yabonka domin yadda ka yi ni abin tsoro ne da kuma abin mamaki; ayyukanka suna da banmamaki, na san da haka sosai.
Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
15 Ƙasusuwana ba a ɓoye suke a gare ka ba sa’ad da aka yi ni asirce. Sa’ad da saƙa ni gaba ɗaya a zurfafan duniya.
Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
16 Idanunka sun ga jikina marar fasali; dukan kwanakin da aka tsara mini a rubuce suke a littafinka kafin ɗayansu yă kasance.
Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
17 Tunaninka suna da daraja gare ni, ya Allah! Yawansu ba su da iyaka!
Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
18 A ce zan iya ƙirgansu, za su fi yashin teku yawa. Sa’ad da na farka, ina nan tare da kai har yanzu.
Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
19 Da kawai za ka kashe mugaye, ya Allah! Ku rabu da ni, ku masu kisankai!
Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
20 Suna magana game da kai da mugun nufi; maƙiyanka suna ɗaukan sunanka a banza.
Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
21 Ba ina ƙin masu ƙinka ba, ya Ubangiji, ina kuma ƙyamar waɗanda suke tayar maka ba?
Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
22 Ba ni da wani abu da nake musu sai kiyaye kawai; na ɗauke su abokan gābana.
Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
23 Ka bincike ni, ya Allah ka kuma san zuciyata; ka gwada ni ka kuma san damuwata.
Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
24 Duba ko akwai wani laifi a cikina, ka bishe ni a madawwamiyar hanya.
I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
