Zabura 139
1 Don mai bi da kaɗe-kaɗe. Ta Dawuda. Zabura ce. Ya Ubangiji, ka bincike ni ka kuwa san ni.
Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 Ka san sa’ad da na zauna da sa’ad da na tashi; ka san tunanina daga nesa.
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 Ka san fitata da kuma kwanciyata; ka saba da dukan hanyoyina.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 Kafin in yi magana da harshena ka santa gaba ɗaya, ya Ubangiji.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 Ka kewaye ni, gaba da baya; ka sa hannunka a kaina.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 Irin wannan sanin game da ni ya fi ƙarfin magana, ya fi ƙarfi in gane.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7 Ina zan tafi daga Ruhunka? Ina zan gudu in tafi daga gabanka?
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585)
9 In na tashi a fikafikan safiya, in na sauka a gefe mai nisa na teku,
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10 can ma hannunka zai bishe ni, hannunka na dama zai riƙe ni gam.
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 In na ce, “Tabbatacce duhu zai ɓoye ni haske kuma zai zama dare kewaye da ni,”
Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
12 duhu ma ba zai zama duhu gare ka ba; dare zai haskaka kamar rana, gama duhu ya yi kamar haske gare ka.
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 Gama ka halicci ciki-cikina; ka gina ni gaba ɗaya a cikin mahaifar mahaifiyata.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 Ina yabonka domin yadda ka yi ni abin tsoro ne da kuma abin mamaki; ayyukanka suna da banmamaki, na san da haka sosai.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 Ƙasusuwana ba a ɓoye suke a gare ka ba sa’ad da aka yi ni asirce. Sa’ad da saƙa ni gaba ɗaya a zurfafan duniya.
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 Idanunka sun ga jikina marar fasali; dukan kwanakin da aka tsara mini a rubuce suke a littafinka kafin ɗayansu yă kasance.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 Tunaninka suna da daraja gare ni, ya Allah! Yawansu ba su da iyaka!
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 A ce zan iya ƙirgansu, za su fi yashin teku yawa. Sa’ad da na farka, ina nan tare da kai har yanzu.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 Da kawai za ka kashe mugaye, ya Allah! Ku rabu da ni, ku masu kisankai!
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20 Suna magana game da kai da mugun nufi; maƙiyanka suna ɗaukan sunanka a banza.
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 Ba ina ƙin masu ƙinka ba, ya Ubangiji, ina kuma ƙyamar waɗanda suke tayar maka ba?
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Ba ni da wani abu da nake musu sai kiyaye kawai; na ɗauke su abokan gābana.
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 Ka bincike ni, ya Allah ka kuma san zuciyata; ka gwada ni ka kuma san damuwata.
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 Duba ko akwai wani laifi a cikina, ka bishe ni a madawwamiyar hanya.
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
