Zabura 130

1 Waƙar haurawa. Daga cikin zurfafa na yi kuka gare ka, ya Ubangiji;

Iz dubine vièem k tebi, Gospode!

2 Ya Ubangiji, ka ji muryata. Bari kunnuwanka su saurara ga kukata ta neman jinƙai.

Gospode! èuj glas moj. Neka paze uši tvoje na glas moljenja mojega.

3 In kai, ya Ubangiji, za ka lissafta zunubai, Ya Ubangiji, wa zai tsaya?

Ako æeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko æe ostati?

4 Amma tare da kai akwai gafartawa, saboda haka ake tsoronka.

Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali.

5 Zan jira Ubangiji, raina zai jira, kuma a cikin maganarsa na sa zuciyata.

Èekam Gospoda; èeka duša moja; uzdam se u rijeè njegovu.

6 Raina na jiran Ubangiji fiye da yadda mai tsaro yakan jira safiya, fiye da yadda mai tsaro yakan jira safiya.

Duša moja èeka Gospoda veæma nego straže jutrnje, koje straže jutrom.

7 Ya Isra’ila, sa zuciya ga Ubangiji, gama tare da Ubangiji akwai ƙauna marar ƙarewa kuma tare da shi akwai cikakkiyar fansa.

Neka èeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup.

8 Shi kansa zai fanshi Isra’ila daga dukan zunubansu.

I on æe otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.