< Zabura 126 >

1 Waƙar haurawa. Sa’ad da Ubangiji ya dawo da kamammu zuwa Sihiyona, mun kasance kamar mutanen da suka yi mafarki.
Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
2 Bakunanmu sun cika da dariya, harsunanmu da waƙoƙin farin ciki. Sai ana faɗi a cikin al’ummai, “Ubangiji ya aikata manyan abubuwa dominsu.”
Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
3 Ubangiji ya aikata manyan abubuwa dominmu, mun kuwa cika da farin ciki.
Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
4 Ka maido da wadatarmu, ya Ubangiji kamar rafuffuka a Negeb.
Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
5 Waɗanda suka yi shuka da hawaye za su yi girbi da waƙoƙin farin ciki.
Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
6 Shi da ya fita yana kuka, riƙe da iri don shuki, zai dawo da waƙoƙin farin ciki, ɗauke da dammuna.
Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

< Zabura 126 >