< Zabura 120 >
1 Waƙar haurawa. Na yi kira ga Ubangiji cikin damuwata, ya kuwa amsa mini.
Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.
2 Ka cece ni, ya Ubangiji, daga leɓuna masu ƙarya da kuma daga harsuna masu yaudara.
Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!
3 Me zai yi maka, me kuma ya fi, ya kai harshe mai yaudara?
Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?
4 Zai hukunta ku da kibiyoyi masu tsini na jarumi, tare da garwashin wuta na itacen tsintsiya.
Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.
5 Kaitona da nake zama a Meshek, da nake zama a ciki tentunan Kedar!
Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!
6 Da daɗewa na zauna a cikin waɗanda suke ƙin salama.
Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.
7 Ni mutum ne mai salama; amma sa’ad da na yi magana, su sai su yi ta yaƙi.
Kada o miru govorim, oni sile na rat.