Karin Magana 8
1 Hikima ba ta yin kira ne? Fahimi ba ya tā da muryarsa ne?
Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?
2 A ƙwanƙoli a kan hanya, inda hanyoyi suka haɗu, ta ɗauki matsayinta;
Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,
3 kusa da ƙofofin shiga cikin birni, a mashigai, ta tā da murya,
Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe:
4 “Gare ku, ya mutane, nake kira; na tā da muryata ga dukan’yan adam.
Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim.
5 Ku da kuke marasa azanci, ku yi hankali; ku da kuke wawaye, ku nemi fahimi.
Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se.
6 Ku saurara, gama ina da abubuwa masu darajan da zan faɗa; na buɗe leɓunana don in faɗa abin da yake daidai.
Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo.
7 Bakina yana magana abin da yake gaskiya, gama leɓunana sun ƙi mugunta.
Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost.
8 Dukan kalmomin bakina suna da adalci; babu waninsu da ya karkace ko kuwa ƙarya ne.
Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno.
9 Ga mai tunani dukansu daidai ne; ba su da laifi ga waɗanda suke da sani.
Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje.
10 Ku zaɓi umarnina a maimakon azurfa, sani a maimakon zinariya zalla,
Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.
11 gama hikima ta fi lu’ulu’ai daraja, kuma ba abin da kake sha’awa da za a kwatanta da ita.
Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom.
12 “Ni, hikima, ina zama tare da hankali; ina da sani da iya rarrabewa.
Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim.
13 Jin tsoron Ubangiji shi ne ƙin mugunta; ina ƙin girman kai da fariya, halin mugunta da kuma muguwar magana.
Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka.
14 Shawara da yin tunani mai kyau nawa ne; ina da fahimi da kuma iko.
Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila.
15 Ta wurina sarakuna suke mulki masu mulki kuma suke yin dokokin da suke da adalci;
Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.
16 ta wurina sarakuna suke mulki, da kuma dukan manyan mutanen da suke mulkin duniya.
Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.
17 Ina ƙaunar waɗanda suke ƙaunata, kuma waɗanda suke nemana sukan same ni.
Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.
18 Tare da ni akwai wadata da girmamawa, dukiya da wadata masu dawwama.
U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.
19 ’Ya’yan itacena sun fi zinariya zalla; amfanin gonar da nake bayar ya fi azurfa mafi kyau.
Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.
20 Ina tafiya a hanyar adalci, a kan hanyoyin gaskiya,
Putem pravednijem hodim, posred staza pravice,
21 ina ba da wadata ga waɗanda suke ƙaunata ina sa wuraren ajiyarsu su cika.
Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.
22 “Ubangiji ya kawo ni a matsayi na farko na ayyukansa, kafin ayyukansa na tuntuni;
Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.
23 an naɗa ni tun fil azal, daga farko, kafin duniya ta kasance.
Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje.
24 Sa’ad da babu tekuna, aka haife ni, sa’ad da babu maɓulɓulai masu ruwa;
Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom.
25 kafin a kafa duwatsu a wurarensu, kafin tuddai ma, an haife ni,
Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;
26 kafin ya yi duniya ko gonaki ko wata ƙurar duniya.
Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom;
27 Ina nan sa’ad da ya kafa sammai a wurarensu, sa’ad da ya shata sararin sama a kan fuskar zurfafa,
Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom.
28 sa’ad da ya kafa gizagizai a bisa ya kuma kafa maɓulɓulan zurfafa daram,
Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu;
29 sa’ad da ya ba wa teku iyakarsa domin kada ruwaye su zarce umarninsa, da kuma sa’ad da ya shata tussan duniya.
Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji;
30 A lokacin ni ne mai tsara abubuwa a gefensa. Na cika da murna kowace rana, kullum ina farin ciki a gabansa,
Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;
31 ina farin ciki da dukan duniyarsa ina murna da’yan adam.
Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim.
32 “Yanzu fa,’ya’yana, ku saurare ni; masu albarka ne waɗanda suke kiyaye hanyoyina.
Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih.
33 Ku saurari umarnina ku kuma zama masu hikima; kada ku ƙyale ta.
Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti.
34 Mai albarka ne wanda ya saurare ni; yana tsaro kullum a ƙofofina, yana jira a ƙofar shigata.
Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih.
35 Gama duk wanda ya same ni ya sami rai zai kuma sami tagomashi daga Ubangiji.
Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda.
36 Amma duk wanda ya kāsa samuna ya cuci kansa; dukan waɗanda suke ƙina suna ƙaunar mutuwa ke nan.”
A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.
