< Makoki 3 >

1 Ni ne mutumin da ya ga azaba ta wurin bulalar fushin Ubangiji.
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2 Ya kore ni, ya sa na yi tafiya a cikin duhu maimakon a cikin haske;
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3 ba shakka, ya juya mini baya, yana gāba da ni sau da sau, dukan yini.
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4 Ya sa fatar jikina da naman jikina sun tsufa ya kuma karya ƙasusuwana.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5 Ya yi mini kwanton ɓauna ya kuma kewaye ni da baƙin ciki da kuma wahala.
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6 Ya sa na zauna a cikin duhu kamar waɗanda suka mutu da jimawa.
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
7 Ya kewaye ni yadda ba zan iya gudu ba; Ya daure ni da sarƙa mai nauyi.
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
8 Ko lokacin da nake kira don neman taimako, ba ya jin addu’ata.
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9 Ya tare hanyata da tubula na duwatsu; ya sa hanyata ta karkace.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10 Kamar beyar da take a laɓe tana jira, kamar zaki a ɓoye,
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11 ya janye ni daga kan hanya ya ɓatar da ni ya bar ni ba taimako.
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12 Ya ja kwarinsa ya sa in zama abin baratarsa.
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13 Ya harbi zuciyata da kibiyoyin kwarinsa.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14 Na zama abin dariya ga mutanena duka; suna yi mini ba’a cikin waƙa dukan yini.
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15 Ya cika ni da kayan ɗaci ya gundure ni da abinci mai ɗaci.
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
16 Ya kakkarya haƙorana da tsakuwa; ya tattake ni cikin ƙura.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17 An hana ni salama; na manta da ko mene ne ake kira wadata.
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18 Saboda haka na ce, “Darajata ta ƙare da kuma duk abin da nake begen samu daga wurin Ubangiji.”
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19 Na tuna da azabata da kuma sintiri, da na yi ta yi da ɗacin rai.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20 Na tuna su sosai, sai kuma na ji ba daɗi a raina.
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21 Duk da haka na tuna da wannan na kuma sa bege ga nan gaba.
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22 Domin ƙaunar Ubangiji ba mu hallaka ba; gama jiyejiyanƙansa ba su ƙarewa.
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
23 Sababbi ne kowace safiya; amincinka kuwa mai girma ne.
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 Na ce wa kaina, “Ubangiji shi ne nawa; saboda haka zan jira shi.”
“Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
25 Ubangiji mai alheri ne ga waɗanda suke da bege a cikinsa, ga kuma wanda yake neman shi;
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26 yana da kyau ka jira shiru domin samun ceton Ubangiji.
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
27 Yana da kyau mutum yă sha wuya tun yana yaro.
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28 Bari yă zauna shiru shi kaɗai, gama haka Ubangiji ya sa yă yi.
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
29 Bari yă ɓoye fuskarsa cikin ƙura kila akwai bege.
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30 Bari yă ba da kumatunsa a mare shi, yă kuma bari a ci masa mutunci.
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31 Gama Ubangiji ba ya yashe mutane har abada.
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 Ko da ya kawo ɓacin rai, zai nuna tausayi sosai, ƙaunarsa tana da yawa.
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33 Gama ba haka kawai yake kawo wahala ko ɓacin rai ga’yan adam ba.
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
34 Bai yarda a tattake’yan kurkuku a ƙasa ba,
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35 ko kuma a danne wa mutum hakkinsa a gaban Maɗaukaki,
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
36 ko kuma a danne wa mutum shari’ar gaskiya ashe Ubangiji ba zai ga irin waɗannan abubuwa ba?
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37 Wane ne ya isa yă yi magana kuma ta cika in ba Ubangiji ne ya umarta ba?
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38 Ba daga bakin Maɗaukaki ne bala’i da abubuwa masu kyau suke fitowa ba?
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39 Don mene ne wani mai rai zai yi gunaguni sa’ad da aka ba shi horo domin zunubansa?
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40 Bari mu auna tafiyarmu mu gwada ta, sai mu kuma koma ga Ubangiji.
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41 Bari mu ɗaga zuciyarmu da hannuwanmu ga Allah na cikin sama, mu ce,
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42 “Mun yi zunubi mun yi tawaye ba ka kuwa gafarta ba.
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 “Ka rufe kanka da fushi, ka fafare mu; ka karkashe mu ba tausayi.
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44 Ka rufe kanka da gajimare don kada addu’armu ta kai wurinka.
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45 Ka mai da mu tarkace da juji a cikin mutane.
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46 “Dukan maƙiyanmu suna ta yin mana magana marar daɗi.
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47 Muna cika da tsoro, da lalatarwa da hallakarwa.”
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 Hawaye na kwararowa daga idanuna domin an hallaka mutanena.
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49 Idanuna za su ci gaba da kwararowa da hawaye, ba hutawa.
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50 Har sai in Ubangiji ya duba daga sama ya gani.
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51 Abin da nake gani yana kawo mini baƙin ciki domin dukan matan birnina.
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
52 Maƙiyana suna farauta ta ba dalili kamar tsuntsu.
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53 Sun yi ƙoƙari su kashe ni a cikin rami suka kuma jajjefe ni da duwatsu;
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54 ruwaye suka rufe kaina, sai na yi tunani cewa na kusa mutuwa.
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
55 Na yi kira ga sunanka, ya Ubangiji, daga rami mai zurfi.
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 Ka ji roƙona, “Kada ka toshe kunnuwanka ka ƙi jin roƙona na neman taimako.”
Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
57 Ka zo kusa lokacin da na kira ka, kuma ka ce mini, “Kada ka ji tsoro.”
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
58 Ya Ubangiji, ka goyi bayana; ka fanshi raina.
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59 Ya Ubangiji, ka ga inda aka yi mini ba daidai ba. Ka shari’anta, ka ba ni gaskiya!
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
60 Ka ga zurfin ramakonsu, da duk mugun shirin da suke yi mini.
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61 Ya Ubangiji, ka ji zaginsu, da duka mugun shirin da suke yi mini
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 Abin da maƙiyana suke yin raɗa a kai game da ni duk yini.
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 Dube su! A zaune ko a tsaye, suna yi mini ba’a cikin waƙoƙinsu.
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64 Ka ba su abin da ya dace su samu, ya Ubangiji, domin abin da hannuwansu suka yi.
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65 Ka sa yana ta rufe zuciyarsu, kuma bari la’anarka ta bi su.
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 Ka fafare su cikin fushi ka hallaka su daga cikin duniya ta Ubangiji.
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!

< Makoki 3 >