< Ayuba 9 >

1 Sai Ayuba ya amsa,
A Jov odgovori i reèe:
2 “Lalle, na san wannan gaskiya ne. Amma ta yaya mutum zai iya zama mai adalci a gaban Allah?
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom?
3 Ko da mutum yana so yă yi gardama da shi, ba zai taɓa amsa masa ba ko da sau ɗaya cikin dubu.
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu.
4 Hikimarsa tana da zurfi, ikonsa yana da yawa. Wane ne ya taɓa yin faɗa da shi har ya yi nasara?
Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan?
5 Yana matsar da manyan duwatsu kafin su sani kuma yana juya su cikin fushinsa.
On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom;
6 Yana girgiza ƙasa, yana girgiza harsashenta.
On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
7 Yana magana da rana sai ta ƙi yin haske; yana hana taurari yin haske.
On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde;
8 Shi kaɗai ya shimfiɗa sammai ya kuma yi tafiya a kan raƙuman ruwan teku.
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
9 Shi ne ya halicci Mafarauci da Kare da Zomo, da Kaza, da’Ya’yanta da tarin taurari a sama, da taurarin kudu.
On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu;
10 Yana yin abubuwan banmamaki waɗanda ba a iya ganewa, mu’ujizai waɗanda ba a iya ƙirgawa.
On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
11 Ba na iya ganinsa lokacin da ya wuce ni; ba na sani ya wuce lokacin da ya wuce.
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim.
12 Wane ne ya isa yă hana shi in ya ƙwace abu? Wa zai ce masa, ‘Me kake yi?’
Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš?
13 Allah ba ya danne fushinsa; ko dodannin ruwan da ake kira ayarin Rahab ya tattake su.
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici.
14 “Ta yaya zan iya yin faɗa da shi? Ina zan iya samun kalmomin da zan yi gardama da shi?
A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega?
15 Ko da yake ba ni da laifi, ba zan iya amsa masa ba; sai dai roƙon jinƙai zan iya yi ga mahukuncina.
Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
16 Ko da na yi kira gare shi ya amsa mini, ban yarda cewa zai saurare ni ba.
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj.
17 Zai sa hadari yă danne ni yă ƙara mini ciwona ba dalili.
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
18 Ba zai bari in yi numfashi ba, sai dai yă ƙara mini azaba.
Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama.
19 In maganar ƙarfi ne, shi babban mai ƙarfi ne! In kuma maganar shari’a ne, wa zai kai kararsa?
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti?
20 Ko da ni marar ƙarfi ne, bakina ya isa yă sa in zama mai laifi; in ba ni da laifi, zai sa in yi laifi.
Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao.
21 “Ko da yake ba ni da laifi, ban damu da kaina ba; na rena raina.
Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj.
22 Ba bambanci; shi ya sa na ce, ‘Yana hallaka marasa laifi da kuma mugaye.’
Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
23 Lokacin da bala’i ya kawo ga mutuwa, yakan yi dariyar baƙin cikin marasa laifi.
Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
24 Lokacin da ƙasa ta faɗa a hannun mugaye, yakan rufe idanun masu shari’a. In ba shi ba wa zai yi wannan?
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
25 “Kwanakina sun fi mai gudu wucewa da sauri; suna firiya babu wani abin jin daɗi a cikinsu.
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
26 Suna wucewa kamar jirgin ruwan da aka yi da kyauro, kamar jahurma da ta kai wa namanta cafka.
Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu.
27 ‘In na ce zan manta da abin da yake damu na, zan yi murmushi in daina nuna ɓacin rai,’
Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se;
28 duk da haka ina tsoron duk wahalata, domin na san ba za ka ɗauke ni marar laifi ba.
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati.
29 Tun da an riga an ɗauke ni mai laifi, duk ƙoƙarina a banza yake.
Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud?
30 Ko da na wanke jikina duka da sabulu, na wanke hannuwana kuma da soda,
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje,
31 duk da haka za ka jefa ni cikin ƙazamin wuri, yadda ko rigunan jikina ma za su ƙi ni.
Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine.
32 “Shi ba mutum ba ne kamar ni wanda zan iya amsa masa, har da za mu yi faɗa da juna a wurin shari’a.
Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
33 In da akwai wanda zai iya shiga tsakaninmu, ya ɗora hannunsa a kanmu tare,
Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu.
34 wani wanda zai sa Allah yă daina duka na, don yă daina ba ni tsoro.
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
35 Sa’an nan ne zan iya yin magana ba tare da jin tsoronsa ba, amma a yadda nake a yanzu ba zan iya ba.
Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.

< Ayuba 9 >