2 Sama’ila 22
1 Dawuda ya rera wannan waƙa ga Ubangiji, sa’ad da Ubangiji ya cece shi daga hannun dukan abokan gābansa, da kuma daga hannun Shawulu.
I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;
2 Ya ce, “Ubangiji shi ne dutsena, kagarata da kuma mai cetona;
I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.
3 Allahna shi ne dutsena. A gare shi nake samun kāriya shi ne garkuwata da kuma ƙahon cetona. Shi ne mafakata, maɓuyata, da mai cetona. Daga mutane masu fitina, ka cece ni.
Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.
4 “Na kira ga Ubangiji, wanda ya cancanci yabo, na kuwa tsira daga abokan gābana.
Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.
5 Raƙumar ruwan mutuwa sun kewaye ni; raƙumar ruwan hallaka suna cin ƙarfina.
Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585)
7 “A cikin wahalata na yi kira ga Ubangiji; na yi kira ga Allahna. Daga cikin haikalinsa ya saurare muryata; kukata ta zo kunnensa.
U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
8 Ƙasa ta yi rawa ta kuma girgiza, harsashan sararin sama sun jijjigu; suka yi makyarkyata saboda yana fushi.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.
9 Hayaƙi ya taso daga kafaffen hancinsa; harshen wuta mai cinyewa daga bakinsa, garwashi mai ƙuna daga bakinsa.
Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.
10 Ya buɗe sararin sama, ya sauko ƙasa, girgije mai duhu suna ƙarƙashin ƙafafunsa.
Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.
11 Ya hau kerubobi, ya tashi sama; ya yi firiya a fikafikan iska.
I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.
12 Ya mai da duhu abin rufuwarsa gizagizai masu kauri cike da ruwa suka kewaye shi.
Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
13 Daga cikin hasken gabansa garwashi wuta mai ci ya yi walƙiya.
Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.
14 Ubangiji ya yi tsawa daga sararin sama; aka ji muryar Mafi Ɗaukaka.
Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.
15 Ya harbe kibiyoyi, ya wartsar da abokan gāba, da walƙiya kuma ya sa suka gudu.
Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.
16 Aka bayyana kwarin teku, tushen duniya suka tonu. A tsawatawar Ubangiji, da numfashinsa mai ƙarfi daga hancinsa.
Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.
17 “Daga sama ya miƙo hannu ya ɗauke ni, ya tsamo ni daga zurfafa ruwaye.
Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
18 Ya kuɓutar da ni daga hannun abokin gāba mai iko, daga maƙiyina da suka fi ƙarfina.
Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
19 Suka auka mini cikin ranar masifata, amma Ubangiji ya kiyaye ni.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
20 Ya fito da ni, ya kai ni wuri mafi fāɗi; ya kuɓutar da ni gama yana jin daɗina.
I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.
21 “Ubangiji ya sāka mini bisa ga adalcina; bisa ga tsabtar hannuwana ya sāka mini.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.
22 Gama na kiyaye hanyoyin Ubangiji; ban yi wani mugun abu da zai juyar da ni daga Allahna ba.
Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.
23 Dukan dokokinsa suna a gabana; ban ƙi ko ɗaya daga umarnansa ba.
Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
24 Ba ni da laifi a gabansa na kiyaye kaina daga yin zunubi.
I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
25 Ubangiji ya sāka mini bisa ga adalcina bisa ga tsarkina a gabansa.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima.
26 “Ga masu aminci, kakan nuna kanka mai aminci, ga marasa laifi, kakan nuna kanka marar laifi,
Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno;
27 ga masu tsarki, kakan nuna musu tsarki. Amma ga masu karkataccen hali, kakan nuna kanka mai wayo.
S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.
28 Kakan ceci mai tawali’u, amma idanunka suna a kan masu girman kai don ka ƙasƙantar da su.
Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.
29 Ya Ubangiji kai ne fitilata; Ubangiji ya mai da duhuna haske.
Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.
30 Da taimakonka zan iya auka wa rundunar sojoji; tare da Allahna zan iya hawan katanga.
S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.
31 “Ga Allah dai, hanyarsa cikakkiya ce; maganar Ubangiji babu kuskure. Shi garkuwa ce ga waɗanda suka nemi mafaka a gare shi.
Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.
32 Gama wane ne Allah, in ba Ubangiji ba? Wane ne dutse kuma in ba Allahnmu ba?
Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?
33 Allah ne ya ba ni ƙarfi, ya kuma mai da hanyata cikakkiya.
Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.
34 Ya sa ƙafafuna kamar ƙafafun barewa; ya sa na iya tsayawa a kan duwatsu.
Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.
35 Ya hori hannuwana don yaƙi, hannuwana za su iya tanƙware bakan tagulla.
Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.
36 Ka ba ni garkuwar nasararka; ka sauko don ka sa in sami girma.
Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika.
37 Ka fadada hanya a ƙarƙashina domin kada idon ƙafana yă juya.
Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.
38 “Na fafari abokan gābana, na murƙushe su; ban kuwa juya ba sai da na hallaka su.
Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim.
39 Na hallaka su ƙaƙaf, ba kuwa za su ƙara tashi ba, sun fāɗi a ƙarƙashin sawuna.
I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.
40 Ka ba ni ƙarfi don yaƙi; ka sa maƙiyina suka rusuna a ƙafafuna.
Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.
41 Ka sa abokan gābana suka juya a guje, na kuwa hallaka maƙiyina.
Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
42 Suka nemi taimako, amma babu wanda zai cece su, suka yi kira ga Ubangiji, amma ba a amsa musu ba.
Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.
43 Na murƙushe su, suka yi laushi kamar ƙura; na daka na kuma tattake su kamar caɓi a kan tituna.
Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.
44 “Ka kuɓutar da ni daga harin mutanena; ka kiyaye ni kamar shugaban al’ummai. Mutanen da ban sansu ba za su kasance a ƙarƙashina,
Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.
45 baƙi kuma su na zuwa don su yi mini fadanci; da zarar sun ji ni, sukan yi mini biyayya.
Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.
46 Zukatansu ta karaya; suka fito da rawan jiki daga kagararsu.
Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
47 “Ubangiji yana a raye! Yabo ta tabbata ga Dutsena! Ɗaukaka ga Allah, Dutse, Mai Cetona!
Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.
48 Shi ne Allahn da yake rama mini, wanda ya sa al’ummai a ƙarƙashina,
Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
49 wanda ya kuɓutar da ni daga maƙiyina. Ka ɗaukaka ni bisa maƙiyina; ka kiyaye ni daga hannun mugayen mutane.
Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me.
50 Saboda haka, zan yabe ka, ya Ubangiji cikin dukan al’ummai; Zan rera waƙoƙin yabo ga sunanka.
Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,
51 “Ya ba wa sarkinsa kyakkyawan nasara; ya nuna madawwamiyar ƙauna ga shafaffensa, ga Dawuda da zuriyarsa har abada.”
Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.
