< Sòm 90 >
1 Yon priyè Moïse; Moun Bondye a. Senyè, se te kote Ou, lakay nou te ye pandan tout jenerasyon yo.
Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.
2 Avan mòn yo te vin parèt, oswa Ou te bay nesans a mond lan avèk tè a, menm pou tout tan e pou tout tan, Ou se Bondye.
Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.
3 Ou fè lòm retounen nan pousyè a, epi di: “Retounen, O pitit a lòm yo.”
Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!
4 Paske mil ane devan zye Ou se tankou ayè lè l fenk pase, oswa tankou yon veye lannwit lan.
Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna.
5 Ou bale yo ale pandan y ap dòmi.
Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
6 Nan maten, yo vin tankou yon chan zèb nèf ki fènk leve. Vè aswè, chan an febli e fennen nèt ale.
Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.
7 Paske nou fin manje nèt akoz kòlè Ou. E akoz kòlè Ou, nou boulvèse nèt.
Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
8 Ou te mete inikite nou yo devan Ou. Peche ki kache yo vin parèt nan limyè prezans Ou.
Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.
9 Paske tout jou nou yo pase nan gran kòlè Ou. Ane nou yo ap fini kon souf.
Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
10 Pou jou lavi nou yo, yo gen swasann-dizan, oswa akoz gwo fòs, katre-ventan. Men ògèy a jou sa yo se sèlman kòve ak tristès. Paske byen vit li prale, e nou vole ale.
Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.
11 Se kilès ki konprann fòs a kòlè Ou a? Avèk gwo kòlè Ou, selon krent ke Ou merite a?
Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
12 Pou sa, montre nou jan pou konte jou nou yo, pou nou kab ofri Ou yon kè ki plen sajès.
Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.
13 Lache, O SENYÈ! Konbyen tan sa va ye? Pran sa akè pou kòz sèvitè ou yo!
Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje.
14 O fè nou satisfè nan maten avèk lanmou dous Ou a, pou nou kab chante ak jwa e fè kè kontan pandan tout jou nou yo.
Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje.
15 Fè nou rejwi pou menm kantite jou ke Ou te aflije nou yo, tout ane ke nou te wè mal yo.
Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.
16 Kite zèv Ou yo vin parèt a sèvitè Ou yo, akmajeste Ou a pitit yo.
Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.
17 Kite favè SENYÈ a, Bondye nou an, vini sou nou, epi konfime pou nou menm, zèv men nou yo. Wi, konfime zèv men nou yo.
Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.