< Sòm 147 >

1 Louwe SENYÈ a! Paske li bon pou chante lwanj a Bondye nou an. Paske se agreyab epi lwanj Li se dous.
Hvalite Gospoda; ker dobro je prepevati Bogu našemu; ker prijetno, spodobno je hvaljenje.
2 SENYÈ a ap ranfòse Jérusalem. Li ranmase egzile Israël yo.
Zidar Jeruzalema Gospod, Izraelce zbira razkropljene.
3 Li geri (sila) ak kè kase yo e mete pansman sou blesi yo.
On ozdravlja potrte v srci in obvezuje v njih bolečinah.
4 Li konte fòs kantite zetwal yo. Li bay non a yo tout.
Prešteva zvezd število, kliče jih, kolikor jih je, po imenih.
5 Gran se SENYÈ nou an e Li ranpli ak fòs. Bon konprann Li an san limit nèt.
Velik je Gospod, Bog naš, in mnoga moč njegova, razumnost njegova brezmerna.
6 SENYÈ a bay soutyen a aflije yo. Li fè mechan yo bese desann jis rive atè.
Krotke podpira Gospod, hudobne potiska noter do tal.
7 Chante a SENYÈ a ak remèsiman. Chante lwanj a Bondye nou an sou gita,
Pojte hvalne pesmi Gospodu, na strune prepevajte našemu Bogu.
8 ki kouvri syèl la ak nwaj yo, ki founi lapli pou tè a, ki fè zèb yo grandi sou mòn yo.
On zagrinja z gostimi oblaki nebesa; dež napravlja zemlji, daje, da seno rodevajo gore.
9 Li bay bèt la manje li, ak jenn kòbo k ap kriye yo.
Živež svoj daje živini, mladim krokarjem, ki čivkajo.
10 Li pa pran plezi nan fòs cheval la. Li pa pran plezi nan janm a moun.
Moči konjeve se ne veseli, stegna odličnega moža mu niso po volji;
11 SENYÈ a bay favè a (sila) ki krent Li yo, (sila) ki tann lanmou dous Li yo.
Po volji so Gospodu boječi se njega, kateri imajo nado v milosti njegovi.
12 Louwe SENYÈ a, O Jérusalem! Louwe Bondye ou a, O Sion!
S hvalo slávi Jeruzalem Gospoda, hvali Boga svojega, o Sijon.
13 Paske Li te fòtifye ba fè nan pòtay ou yo; Li te beni fis ou yo anndan w.
Ker zapahe tvojih vrát utrjuje, sinove tvoje blagoslavlja sredi tebe.
14 Li fè lapè anndan lizyè ou yo. Li satisfè ou ak meyè kalite ble.
Mir daje pokrajinam tvojim, z mozgom pšenice te siti.
15 Li voye lòd Li sou latè. Pawòl Li kouri byen vit.
Ko pošlje govor svoj na zemljo, urno izteče beseda njegova.
16 Li bay lanèj kon lenn. Li gaye lawouze glase kon sann.
Sneg daje kakor volno, slano razsiplje kakor pepél.
17 Li jete voye glas Li kon ti mòso. Se kilès ki kab kanpe devan fredi Li a?
Led svoj meče dol, kakor koščke; pred mrazom njegovim kdo prebije?
18 Li voye pawòl Li pou fonn yo. Li fè van Li soufle e dlo yo koule.
Besedo svojo pošlje in jih raztaja; kakor hitro pihne veter svoj, iztekó vodé.
19 Li deklare pawòl Li yo a Jacob, règleman Li yo ak òdonans Li yo a Israël.
Besede svoje naznanja Jakobu; postave svoje in pravice svoje Izraelu.
20 Li pa t aji konsa avèk okenn lòt nasyon. Selon òdonans Li yo, yo pa konnen yo. Louwe SENYÈ a!
Ni storil tako nobenemu narodu; zatorej ne poznajo tistih pravic. Aleluja.

< Sòm 147 >