< Sòm 147 >

1 Louwe SENYÈ a! Paske li bon pou chante lwanj a Bondye nou an. Paske se agreyab epi lwanj Li se dous.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 SENYÈ a ap ranfòse Jérusalem. Li ranmase egzile Israël yo.
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 Li geri (sila) ak kè kase yo e mete pansman sou blesi yo.
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 Li konte fòs kantite zetwal yo. Li bay non a yo tout.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Gran se SENYÈ nou an e Li ranpli ak fòs. Bon konprann Li an san limit nèt.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 SENYÈ a bay soutyen a aflije yo. Li fè mechan yo bese desann jis rive atè.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Chante a SENYÈ a ak remèsiman. Chante lwanj a Bondye nou an sou gita,
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 ki kouvri syèl la ak nwaj yo, ki founi lapli pou tè a, ki fè zèb yo grandi sou mòn yo.
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 Li bay bèt la manje li, ak jenn kòbo k ap kriye yo.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Li pa pran plezi nan fòs cheval la. Li pa pran plezi nan janm a moun.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 SENYÈ a bay favè a (sila) ki krent Li yo, (sila) ki tann lanmou dous Li yo.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Louwe SENYÈ a, O Jérusalem! Louwe Bondye ou a, O Sion!
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 Paske Li te fòtifye ba fè nan pòtay ou yo; Li te beni fis ou yo anndan w.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 Li fè lapè anndan lizyè ou yo. Li satisfè ou ak meyè kalite ble.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Li voye lòd Li sou latè. Pawòl Li kouri byen vit.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Li bay lanèj kon lenn. Li gaye lawouze glase kon sann.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Li jete voye glas Li kon ti mòso. Se kilès ki kab kanpe devan fredi Li a?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Li voye pawòl Li pou fonn yo. Li fè van Li soufle e dlo yo koule.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 Li deklare pawòl Li yo a Jacob, règleman Li yo ak òdonans Li yo a Israël.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Li pa t aji konsa avèk okenn lòt nasyon. Selon òdonans Li yo, yo pa konnen yo. Louwe SENYÈ a!
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

< Sòm 147 >