Sòm 139

1 Pou direktè koral la; Yon Sòm David O SENYÈ, Ou te sonde mwen e te konnen mwen.

Gospode! ti me kušaš i znaš.

2 Ou konnen lè m chita ak lè m leve. Ou konprann panse mwen yo de lwen.

Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;

3 Ou konn egzamine chemen mwen fè avèk kouche mwen, e rekonèt bagay pi entim nan chemen mwen yo.

Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.

4 Menm avan mwen gen yon pawòl sou bouch mwen, Men gade, O SENYÈ, Ou konnen tout li menm.

Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.

5 Ou fin antoure mwen ni devan, ni dèyè e Ou te poze men Ou sou mwen.

Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.

6 Konesans konsa twò mèvèye pou mwen. Li twò wo. Mwen pa kab rive kote l.

Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.

7 Kibò mwen kab ale kite lespri Ou? Oswa kibò mwen kab sove ale pou m ta kite prezans Ou?

Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?

8 Si mwen monte nan syèl la, Ou la. Si m fè kabann mwen nan sejou mò yo, men vwala, Ou la. (Sheol h7585)

Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. (Sheol h7585)

9 Si mwen pran zèl nan maten, si m ta rete nan pati lanmè pi lwen an,

Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:

10 menm la, se men Ou k ap mennen mwen, e se men dwat Ou k ap kenbe m.

I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.

11 Si mwen di: “Anverite, tenèb la va kouvri mwen, e limyè ki antoure mwen an va vin fènwa,”

Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.

12 menm tenèb la pa tenèb pou Ou, e fènwa a klere menm jan ak lajounen. Tenèb ak limyè se menm pou Ou menm.

Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.

13 Paske se Ou menm ki te fòme pati anndan m yo. Ou te tise mwen, pyese m soti nan vant Manman m.

Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.

14 Mwen va bay Ou anpil remèsiman, paske mwen fèt yon fason mèvèye. Zèv Ou yo depase bon konprann e nanm mwen byen konnen sa.

Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.

15 Fòm mwen pa t kache a Ou menm lè m te fèt nan sekrè a, e tise kon mèvèy etonnan nan fon tè a.

Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.

16 Zye Ou te wè matyè san fòm mwen. Epi nan liv Ou a, te deja ekri tout jou ki te òdone pou mwen yo, menm lè youn nan yo potko fin rive.

Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.

17 Anplis, SENYÈ, a la presye se panse Ou yo yo pou mwen! A la gran, yo gran anpil!

Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!

18 Si m te konte yo, yo t ap an kantite depase sab. Lè m leve nan dòmi, mwen toujou avèk Ou.

Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.

19 O ke Ou ta touye mechan yo, O Bondye. Soti sou mwen, O moun ki vèse san.

Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.

20 Paske yo pale kont Ou ak mechanste, e lènmi Ou yo pran non Ou an ven.

Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.

21 Èske m pa rayi (sila) ki rayi Ou yo, O SENYÈ? Epi èske mwen pa t blese menm de (sila) ki leve kont Ou yo?

Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?

22 Mwen rayi yo ak yon rayisman ale nèt. Yo devni lènmi m.

Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.

23 Sonde mwen, O Bondye e konnen kè mwen. Mete mwen a leprèv e konnen panse mwen yo.

Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.

24 Konsa, wè si gen okenn move chemen nan mwen e mennen mwen nan chemen etènèl la.

I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.