< Sòm 126 >

1 Yon chan pou monte vè tanp lan Lè SENYÈ a te fè mennen tounen kaptif Sion yo, nou te tankou (sila) ki fè rèv yo.
Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
2 Nan lè sa a, bouch nou te plen ak ri lajwa e lang nou avèk kri lajwa. Konsa, yo te di pami nasyon yo: “SENYÈ a te fè gwo bagay pou yo.”
Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
3 SENYÈ a te fè gwo bagay yo pou nou. Nou kontan.
Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
4 Fè retounen kaptif nou yo, O SENYÈ, kon rivyè nan dezè a.
Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
5 (Sila) ki simen ak dlo nan zye yo Va rekòlte avèk gwo kri lajwa.
Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
6 (Sila) ki soti ap kriye akoz chàj makout semans lan. Men l ap retounen ankò ak kri lajwa, akoz chàj pakèt rekòlt l ap pote a.
Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

< Sòm 126 >