< Sòm 123 >
1 Yon chan pou monte vè tanp lan. A Ou menm, mwen leve zye mwen, O Ou menm ki chita sou twòn Ou nan syèl la!
Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš.
2 Men gade, jan zye a sèvitè yo rete sou men a mèt yo, Jan zye a yon sèvant sou men mètrès li, Se konsa, zye nou ye vè SENYÈ a, Bondye nou an, jiskaske li fè nou gras.
Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.
3 Bannou gras, O SENYÈ, bannou gras, paske nou ranpli ak mepriz.
Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.
4 Nanm nou ranpli ak ensilt a (sila) ki alèz yo, avèk mepriz a (sila) ki plen ògèy yo.
Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.