Sòm 122

1 Yon Sòm pou monte vè tanp lan. Yon Sòm David. Mwen te kontan lè yo te di mwen, “Annou ale lakay SENYÈ a.”

Hodočasnička pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: “Hajdemo u Dom Jahvin!”

2 Pye nou kanpe anndan pòtay ou yo, O Jérusalem!

Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.

3 Jérusalem, ki bati kon yon vil ki kole dyanm ansanm,

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!

4 sou (sila) tribi yo konn monte, menm tribi a SENYÈ yo, yon òdonans pou Israël, pou bay remèsiman a non SENYÈ a.

Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino.

5 Paske la, twòn yo te plase pou jijman, twòn lakay David yo.

Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.

6 Priye pou lapè Jérusalem. (Sila) ki renmen ou yo va pwospere.

Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!

7 Ke lapè kapab anndan miray ou yo, e pwosperite nan palè ou yo.

Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palačama!

8 Pou koz a frè m yo ak zanmi mwen yo, m ap di koulye a, “Ke lapè anndan ou”.

Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: “Mir tebi!”

9 Pou koz a kay SENYÈ a, Bondye nou an, mwen va chache byen ou.

Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti.