Sòm 120

1 Yon chanson pou monte vè tanp lan Nan gran twoub mwen an, mwen te kriye a SENYÈ a. Li te reponn mwen.

Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me.

2 Delivre nanm mwen, O SENYÈ, de lèv k ap bay desepsyon, de lang ki plen manti yo.

Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga.

3 Kisa pou W ta resevwa, e kisa pou m ta fè ou, O lang mansonjè?

Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jezik lukavi?

4 Flèch pwent file a gèrye yo, avèk chabon pye gayak tou limen.

On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo.

5 Malè a mwen, paske mwen demere nan tant a Méschec, Paske mwen rete pami tant a Kédar yo!

Teško meni kad sam tuðin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih.

6 Nanm mwen gen demè li avèk (sila) ki rayi lapè yo pandan twòp tan.

Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir.

7 Mwen vle lapè, men lè m pale, se lagè yo pito.

Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat.