< Plenn 3 >

1 Mwen se moun ki te wè afliksyon akoz baton kòlè Li a.
Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.
2 Li te mennen mwen, e te fè m mache nan tenèb, pa nan limyè.
Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.
3 Anverite, li te vire men L kont mwen plizyè fwa, tout jounen an.
Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.
4 Li te fè chè m ak po m vin epwize sòti sou mwen, Li te kase zo m yo.
Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.
5 Li te jennen mwen e te antoure m ak ametim ak difikilte.
Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.
6 Nan kote ki fènwa, li te fè m abite, tankou sila ki fin mouri lontan yo.
Posadi me u tamu kao umrle odavna.
7 Li te antoure m anndan pou m pa ka sòti. Li te fè chenn mwen an byen lou.
Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.
8 Menm lè m kriye e rele sekou, Li fèmen lapriyè m deyò.
Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.
9 Li te bloke wout mwen yo ak wòch taye. Li te fè chemen mwen yo vin kwochi.
Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.
10 Li pou mwen tankou yon lous ki kouche ap tann, tankou yon lyon nan kote an kachèt.
Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.
11 Li te detounen tout chemen mwen yo e Li te chire mwen an mòso; Li te fè m vin dezole nèt.
Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.
12 Li te koube banza Li, e Li te chwazi m kon pwen final pou flèch Li.
Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.
13 Li te fè flèch nan fouwo L yo antre nan ren mwen.
Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.
14 Mwen te vin yon rizib pou tout pèp mwen an, chante giyonnen yo sonnen tout lajounen.
Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.
15 Li te plen mwen ak anmetim. Li te fè m sou ak dlo absent.
Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.
16 Li te kase dan m ak gravye. Li fè m kache nan pousyè.
Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.
17 Nanm mwen p ap jwenn lapè ankò. Bonè vin bliye pou mwen.
Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.
18 Konsa mwen di: “Fòs mwen fin peri, ansanm ak espwa m ki sòti nan SENYÈ a.”
I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.
19 Sonje soufrans mwen ak mizè mwen an; dlo absent ak anmetim ki nan kè m nan.
Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.
20 Anverite, nanm mwen sonje yo. Li vin koube anndan mwen.
Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.
21 Men sa mwen sonje nan tèt mwen; pou sa, mwen gen espwa.
Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:
22 Lamou dous SENYÈ a, anvèrite, p ap janm sispann, paske mizerikòd Li p ap janm manke.
Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.
23 Yo renouvle chak maten. Gran se fidelite Ou.
Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.
24 “SENYÈ a se pòsyon mwen.” Se sa nanm mwen di m. Konsa, mwen mete espwa m nan Li.
Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.
25 SENYÈ a montre dousè Li a sila ki tann Li yo, a moun ki chache Li a.
Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.
26 Se bon pou yon nonm gen espwa, e tann byen trankil pou sali SENYÈ a.
Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.
27 Se bon pou yon nonm pote jouk la nan jenès li.
Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.
28 Kite li chita apa pou kont li, e rete an silans, akoz Li te poze sa sou li.
Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.
29 Kite li mete bouch li nan pousyè, si se konsa, pou l ka gen espwa.
Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.
30 Kite li lonje machwè li, bay sila k ap frape l la. Kite li ranpli ak repwòch.
Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.
31 Paske se pa pou tout tan ke Senyè a ap rejte.
Jer Gospod ne odbacuje za svagda.
32 Paske malgre se gwo doulè ke Li fè rive; alò, Li va gen mizerikòd selon gran lanmou dous Li a.
Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.
33 Paske se pa ak kè kontan ke Li aflije, oswa pou atriste fis a lòm yo.
Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.
34 Pou kraze anba pye, tout prizonye nan mond la,
Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,
35 pou retire jistis sou yon nonm nan prezans a Pi Wo a,
Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,
36 pou fè yon nonm tò nan pwosè legal pa li, sou bagay sa yo, Senyè a p ap dakò.
Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?
37 Se kilès li ye ki pale, e sa vin rive, amwenske Senyè a te pase lòd la?
Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?
38 Èske sa ki bon ak sa ki mal pa soti nan bouch a Pi Wo a?
Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?
39 Poukisa yon nonm vivan dwe plenyen, yon nonmta plenyen lè l resevwa pinisyon pou pwòp peche l yo?
Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?
40 Annou egzamine e sonde wout nou yo pou nou retounen kote SENYÈ a.
Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.
41 Annou leve kè nou ak men nou vè Bondye nan syèl la;
Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.
42 Nou te peche e nou te fè rebèl; Ou pa t padone.
Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.
43 Ou te kouvri nou ak kòlè e te kouri dèyè nou. Ou te touye. Ou pa t gen pitye menm.
Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.
44 Ou te kouvri tèt Ou ak yon nwaj lakolè, pou okenn lapriyè pa ka pase ladann.
Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.
45 Ou fè nou kon poupou bèt ak fatra ki rejte nan mitan lòt nasyon yo.
Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.
46 Tout lènmi nou yo te ouvri bouch yo laj kont nou.
Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.
47 Sezisman ak pyèj tonbe sou nou, ravaj ak destriksyon.
Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.
48 Zye m koule nèt ak flèv dlo akoz destriksyon a fi a pèp mwen an.
Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.
49 Zye m koule san sès, san rete menm pou yon ti moman,
Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,
50 jiskaske SENYÈ a gade anba soti nan wotè syèl la pou wè.
Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
51 Zye m pote doulè rive nan nanm mwen, akoz tout fi nan vil mwen.
Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.
52 Lènmi m yo san koz te fè lachas dèyè m tankou zwazo. Se lènmi m san koz.
Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.
53 Yo te fè m rete an silans nan twou fòs la e te poze yon wòch sou mwen.
Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.
54 Dlo yo te koule depase tèt mwen. Mwen te di: “Mwen fin koupe retire nèt”!
Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!
55 Mwen te rele non Ou, O SENYÈ, depi nan twou fòs pi ba a.
Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.
56 Ou te tande vwa m: pa kache zòrèy W de lapriyè mwen pou sekou, ak kriyè mwen an.
Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.
57 Ou te vin rapwoche lè m te rele Ou a. Ou te di: “Pa pè!”
Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.
58 O Senyè, Ou te plede ka pou nanm mwen an. Ou te rachte lavi mwen.
Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.
59 O SENYÈ, Ou te wè jan m oprime. Jije ka m nan.
Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.
60 Ou te wè tout vanjans pa yo; tout manèv yo kont mwen.
Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.
61 Ou te tande repwòch yo, O SENYÈ, tout manèv yo kont mwen.
Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,
62 Lèv a sila k ap atake m yo ak konplo yo kont mwen tout lajounen.
Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.
63 Gade jan yo chita ak jan yo leve; se mwen ki sijè chan giyonnen yo a.
Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.
64 Ou va rekonpanse yo, O SENYÈ, selon zèv men yo.
Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.
65 Ou va bay yo yon kè ki di; madichon pa yo va sou yo.
Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.
66 Ou va kouri dèyè yo nan kòlè Ou e detwi yo soti anba syèl SENYÈ a!
Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.

< Plenn 3 >