Jòb 37
1 “Pou sa, menm kè mwen konn tranble. Li vòltije kite plas li.
I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta.
2 Koute, O koute byen bri vwa L, k ap gwonde tankou tonnè ak bri tonnè a k ap sòti nan bouch Li.
Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh.
3 Anba tout syèl la, Li lage sa nèt ale, ak loray Li jis rive nan tout pwent tè a.
Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih.
4 Apre sa, yon gwo vwa ki rele fò; Li gwonde ak vwa majeste Li a. Li pa menm ralanti eklè lè yo tande vwa L.
Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov.
5 Bondye gwonde avèk vwa mèvèy Li a. L ap fè gwo bagay ke nou pa kab menm konprann.
Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti.
6 Paske a lanèj la, Li di: ‘Tonbe sou latè’, e a inondasyon lapli a, Li di: ‘Kontinye tonbe fò’.
Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome.
7 Li sele men a chak òm, pou tout moun kab konnen zèv Li yo.
Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje.
8 Konsa, tout bèt sovaj va antre nan kav yo e rete lakay yo.
Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži.
9 Men sòti nan sid, tanpèt la parèt e nan nò, fredi a.
S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima.
10 Soti nan souf Bondye, se glas ki fèt, e sifas dlo yo vin glasi.
Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se.
11 Anplis, Li chaje vapè yo ak dlo e fè nwaj la vin lou; Li fè nwaj la gaye pou vide ekleraj Li.
I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom.
12 Li chanje; Li gide l vire tounen pou l kab fè nenpòt sa Li kòmande l sou tout sifas tè a.
I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj.
13 Se swa pou koreksyon, oswa pou mond Li an, oswa pou lanmou dous Li a, Li fè sa vin rive.
Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo.
14 “Tande sa byen, O Job; Kanpe, e obsève mèvèy Bondye yo.
Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija.
15 Èske ou konnen kijan Bondye etabli tout sila yo, e fè ekleraj nan nwaj Li yo vin limen?
Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega?
16 Èske ou konnen bagay a chak kouch nan nwaj yo, mèvèy a Sila a ki pafè nan konesans?
Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju?
17 Poukisa vètman ou cho lè tè a kalm akoz van sid la?
Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga?
18 Èske ou menm tou, ansanm avè L, ka ouvri syèl yo ki gen gran fòs tankou yon miwa metal ki fann nan dife?
Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo?
19 Enstwi nou kisa pou nou ta pale Li; paske akoz fènwa a, nou pa kab byen ranje ka nou.
Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu.
20 Èske yo va di Li ke mwen ta renmen pale? Oswa èske yon nonm ta pito di ke li ta vle vin anglouti nèt?
Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt.
21 “Alò lezòm pa wè limyè ki klere nan syèl yo sof ke van an fin pase e eklèsi nwaj yo.
Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga;
22 Sòti nan nò, se reyon majeste an lò; Bondye antoure ak majeste etonnan.
Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava.
23 Toupwisan an, —nou pa kab jwenn Li. Li egzalte nan pouvwa Li. Jistis Li ak ladwati Li gran; Li pa janm oprime.
Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi.
24 Se pou sa lezòm plen lakrent ak respe Li; Li pa konsidere okenn moun ki saj nan kè.”
Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac.
