Jòb 10

1 “Mwen rayi pwòp lavi m; mwen va fè tout fòs plent mwen yo parèt. Mwen va pale ak anmè ki fonse nan nanm mwen.

Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.

2 Mwen va di a Bondye: ‘Pa kondane mwen! Fè m konnen poukisa W ap goumen ak mwen.

Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.

3 Èske se vrèman bon pou Ou ta oprime; pou meprize zèv men Ou yo e pou Ou gade ak favè, manèv a mechan yo?

TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

4 Èske zye Ou fèt ak chè? Oswa èske Ou wè kon yon nonm wè?

Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?

5 Èske jou Ou yo tankou jou a moun mòtèl, oswa ane Ou yo tankou ane a yon nonm,

Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

6 pou Ou ta dwe chache koupabilite mwen e fè rechèch dèyè peche m?

Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,

7 Malgre Ou konnen mwen pa koupab, sepandan, nanpwen ki ka livre m sòti nan men Ou.’”

kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

8 “Se men Ou ki te fòme mwen nèt. Konsa, èske Ou ta detwi mwen?

Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!

9 Sonje, souple, ke Ou te fè m kon ajil. Èske Ou ta fè m retounen pousyè ankò?

Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.

10 Èske se pa tankou lèt ke Ou te vide mwen e fè m kaye tankou fwomaj?

Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?

11 Ou te abiye mwen ak po avèk chè e koude mwen ansanm nan zo ak gwo venn.

Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.

12 Ou te ban mwen lavi avèk lanmou dous Ou. Se swen Ou ki te konsève lespri m.

S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.

13 Malgre bagay sila yo, Ou te kache yo nan kè Ou. Mwen konnen ke sa a se avèk ou:

Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:

14 si m peche, alò, Ou mete tach sou mwen. Ou pa ta akite m de koupabilite mwen.

da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.

15 Si mwen mechan, malè a mwen! Epi si mwen jis, toujou, menm dwe leve tèt mwen. Mwen chaje ak wont, e byen rekonnesan a mizè mwen.

Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!

16 Si tèt mwen ta vin leve wo, Ou ta fè lachas dèyè m tankou yon lyon; epi ankò, Ou ta montre pouvwa Ou kont mwen.

Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,

17 Ou renouvle temwayaj Ou kont mwen, e ogmante kòlè Ou vè mwen. Dezas monte anwo dezas sou mwen.”

optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.

18 “Alò, poukisa Ou te fè m sòti nan vant manman m? Pito ke m te mouri e pa t gen zye ki te wè m!

Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,

19 Mwen te dwe tankou mwen pa t janm te egziste, kon yon pote sòti nan vant pou rive nan tonbo.

bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.

20 Èske jou m yo pa kout? Rete! Ralanti sou mwen pou m kab jwenn yon ti kras kè kontan,

Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim

21 avan ke m ale—pou mwen pa tounen nan andwa tenèb ak gwo fènwa!

prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,

22 Nan peyi sa a ki dezole nèt tankou tenèb la, nan fon lonbraj san fòm nan, e ki klere tankou fènwa a.”

u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”