< Sòm 90 >
1 Lapriyè Moyiz, sèvitè Bondye a. Seyè, ou te toujou yon pwoteksyon pou nou depi sou tan zansèt nou yo jouk koulye a.
Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.
2 Anvan menm ou te kreye mòn yo, anvan ou te fè latè ak tout sa ki ladan l', depi tout tan ak pou tout tan se Bondye ou ye.
Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.
3 Ou di moun se pou yo tounen sa yo te ye. Ou fè yo tounen pousyè ankò.
Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!
4 Milan (1.000 an) pa anyen pou ou, se tankou yon jou. Se tankou jounen ayè ki fin pase a, se tankou yon ti kadè nan mitan lannwit.
Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna.
5 Ou fè yo pase tankou yon rèv, tankou pye zèb ki leve yon jou maten.
Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
6 Li grandi, li fleri, nan aswè li fennen, li cheche.
Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.
7 Lè ou ankòlè, se fini ou fini ak nou. Lè ou move, ou fè kè nou kase.
Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
8 Ou mete devan je ou tou sa nou fè ki mal, ou mete peche nou fè an kachèt yo aklè devan ou.
Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.
9 Ou koupe sou lavi nou paske ou ankòlè. Anvan nou bat je nou, lavi nou fini.
Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
10 Dènye bout nou se swasanndizan. Si nou gen bon sante, n'a wè katreventan. Men, avantaj nou jwenn nan tou sa se sèlman tray ak mizè. Talè konsa nou fin viv, n' al fè wout nou.
Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.
11 Kilès ki konnen jan ou ka ankòlè? Kilès ki konnen jan pou yo pè ou lè ou move?
Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
12 Moutre nou pou nou pa bliye jan lavi nou kout, pou nou kapab chache konprann tout bagay.
Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.
13 Seyè, kilè w'a tounen? Gen pitye pou sèvitè ou yo.
Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje.
14 Chak maten, voye benediksyon ou sou nou! Konsa, n'a chante, n'a toujou gen kè kontan.
Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje.
15 Koulye a fè kè nou kontan pou menm kantite jou ou te ban nou lapenn, pou menm kantite lanne nou pase nan mizè.
Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.
16 Fè moun k'ap sèvi ou yo wè sa ou ka fè. Fè pitit pitit yo wè jan ou gen pouvwa.
Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.
17 Seyè, Bondye nou, pa sispann ban nou favè ou. Fè nou reyisi nan tou sa n'ap fè. Wi, fè nou reyisi nan tou sa n'ap fè.
Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.