Sòm 129

1 Se yon chante pou yo chante lè y'ap moute lavil Jerizalèm. Nou menm, pèp Izrayèl se pou nou rekonèt sa: Yo te fè nou pase kont mizè nou depi nou te jenn.

Pogosto so me prizadeli od moje mladosti, naj sedaj reče Izrael,

2 Wi, depi nou te jenn, yo te fè nou pase kont mizè nou, men yo pa t' janm rive mete pye sou kou nou.

pogosto so me prizadeli od moje mladosti, vendar niso prevladali zoper mene.

3 Yo tonbe sou do nou, ou ta di moun k'ap bat tè pou plante.

Orači so orali na mojem hrbtu; svoje brazde so naredili dolge.

4 Men, Seyè a pa nan patipri, li koupe kòd mechan yo te pase nan kou nou.

Gospod je pravičen; razsekal je vrvi zlobnih.

5 Moun ki pa vle wè moun Siyon yo, se pou yo wont, se pou yo fè bak.

Naj bodo zbegani in obrnjeni nazaj vsi, ki sovražijo Sion.

6 Se pou yo tankou plant k'ap pouse arebò glasi: y'ap cheche anvan menm yo donnen.

Naj bodo kakor trava na hišnih strehah, ki ovene preden zraste,

7 Moun k'ap ranmase rekòt p'ap okipe yo menm, moun k'ap antre rekòt la p'ap mete yo nan pakèt li.

s čimer kosec ne napolni svoje roke niti kdor veže snope svojega naročja.

8 Moun k'ap pase bò la yo p'ap di: -Se pou Seyè a beni nou! N'ap beni ou nan non Seyè a!

[Naj] niti tisti, ki gredo mimo, ne rečejo: »Nad vami naj bo Gospodov blagoslov. Blagoslavljamo vas v Gospodovem imenu.«