Sòm 126

1 Se yon chante pou yo chante lè y'ap moute lavil Jerizalèm. Lè Seyè a te fè moun Siyon yo te depòte yo tounen lakay yo, se tankou si nou te nan rèv: Nou pa t' vle kwè se te vre!

Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.

2 Ala ri nou te ri! Ala chante nou te chante tèlman nou te kontan! Lè sa a, lòt nasyon yo t'ap di: -Seyè a fè anpil bèl bagay pou yo!

Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.

3 Wi, li tè fè anpil bèl bagay pou nou, sa te fè kè nou kontan anpil.

Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.

4 Seyè, tanpri, fè moun yo te fè prizonye yo tounen nan peyi yo, menm jan lapli ou fè larivyè ki te sèk la koule ankò.

Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.

5 Moun ki simen ak dlo nan je ap rekòlte ak kè kontan.

Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.

6 Moun ki t'ap kriye lè yo t'aprale avèk grenn pou yo simen nan jaden yo, y'ap tounen ak bèl chante nan bouch yo sitèlman yo kontan lè y'ap pote rekòt la lakay yo.

Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.