< Sòm 122 >
1 Se yon chante David pou yo chante lè y'ap moute lavil Jerizalèm. Ala kontan mwen te kontan lè yo di m': -Ann ale lakay Seyè a.
Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!
2 Koulye a, men li: nou rive devan pòtay lavil Jerizalèm.
Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime!
3 Jerizalèm, ou se yon lavil yo rebati, yon lavil kote tout bagay byen ranje.
Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.
4 Se la tout branch fanmi yo ap vin sanble. Tout branch fanmi pèp Seyè a, se la y'ap vini pou di Seyè a mèsi, jan li te ba yo lòd pou yo fè a.
Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje.
5 Se la pitit pitit David yo rete pou yo dirije, pou yo gouvènen pep la.
Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova.
6 Lapriyè Bondye pou pa gen dezòd lavil Jerizalèm ankò. Se pou tout moun ki renmen ou yo viv ak kè poze.
Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe!
7 Se pou pa gen lagè sou ranpa lavil la. Se pou nan palè wa a tout moun viv ak kè poze.
Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim!
8 Poutèt fanmi m' yo ak zanmi m' yo, m'ap di: -Benediksyon Bondye sou lavil la!
Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti!
9 Poutèt kay Seyè a, Bondye nou an, ki nan lavil la, m'ap mande Bondye pou fè kè ou kontan.
Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.