< Sòm 104 >

1 Kite m' di Seyè a mèsi! Seyè, Bondye mwen, ala gwo pouvwa ou gwo! Devan ou se respè, se chapo ba!
Benedici il Signore, anima mia, Signore, mio Dio, quanto sei grande! Rivestito di maestà e di splendore,
2 Ou vlope kò ou nan yon gwo limyè. Ou louvri syèl la tankou yon tant pou ou rete.
avvolto di luce come di un manto. Tu stendi il cielo come una tenda,
3 Ou bati kay ou sou nwaj yo ki plen dlo. Ou pran nwaj yo sèvi ou cha, yon kouran van ap pouse ou ale.
costruisci sulle acque la tua dimora, fai delle nubi il tuo carro, cammini sulle ali del vento;
4 Ou fè van yo pote komisyon pou ou. Ou fè zèklè yo tounen sèvitè ou.
fai dei venti i tuoi messaggeri, delle fiamme guizzanti i tuoi ministri.
5 Ou mete latè kanpe fèm sou fondasyon li. Anyen pa ka brannen l'.
Hai fondato la terra sulle sue basi, mai potrà vacillare.
6 Ou mete lanmè sou li tankou yon rad, dlo te kouvri tout mòn yo.
L'oceano l'avvolgeva come un manto, le acque coprivano le montagne.
7 Men, lè ou parèt devan yo, yo pran kouri. Lè yo tande loraj ou gwonde, yo met deyò.
Alla tua minaccia sono fuggite, al fragore del tuo tuono hanno tremato.
8 Yo kouri desann sou mòn yo, yo pase nan fon yo, y' al pran plas ou te pare pou yo.
Emergono i monti, scendono le valli al luogo che hai loro assegnato.
9 Ou ba yo limit pou yo pa janm depase, pou yo pa tounen vin kouvri latè ankò.
Hai posto un limite alle acque: non lo passeranno, non torneranno a coprire la terra.
10 Ou fè sous dlo koule nan fon yo. Ou fè dlo koule nan mitan mòn yo.
Fai scaturire le sorgenti nelle valli e scorrono tra i monti;
11 Yo bay dlo pou bèt nan bwa yo bwè. Bourik nan bwa yo vin bwè lè yo swaf dlo.
ne bevono tutte le bestie selvatiche e gli ònagri estinguono la loro sete.
12 Zwezo fè nich sou pyebwa ki bò dlo yo. Y'ap chante byen fò nan tout branch yo.
Al di sopra dimorano gli uccelli del cielo, cantano tra le fronde.
13 Ou rete nan syèl la, ou voye lapli wouze mòn yo. Ou kouvri tè a ak benediksyon ou.
Dalle tue alte dimore irrighi i monti, con il frutto delle tue opere sazi la terra.
14 Ou fè zèb pouse pou bèt yo manje. Ou fè plant moun bezwen yo grandi pou latè ka donnen manje,
Fai crescere il fieno per gli armenti e l'erba al servizio dell'uomo, perché tragga alimento dalla terra:
15 pou latè ka donnen rezen ki bay diven pou fè kè lèzòm kontan, lwil pou fè figi yo fre, pen pou ba yo fòs.
il vino che allieta il cuore dell'uomo; l'olio che fa brillare il suo volto e il pane che sostiene il suo vigore.
16 Pyebwa Seyè yo, pye sèd li menm li te plante nan peyi Liban an, yo jwenn tou sa yo bezwen.
Si saziano gli alberi del Signore, i cedri del Libano da lui piantati.
17 Se la zwazo fè nich yo. Sigòy fè kay yo sou tèt pyebwa yo.
Là gli uccelli fanno il loro nido e la cicogna sui cipressi ha la sua casa.
18 Mòn apik yo se pou kabrit mawon yo ye. Daman kache nan twou wòch yo.
Per i camosci sono le alte montagne, le rocce sono rifugio per gli iràci.
19 Ou te fè lalin pou l' make jou yo. Solèy la konnen kilè pou l' kouche.
Per segnare le stagioni hai fatto la luna e il sole che conosce il suo tramonto.
20 Ou fè fènwa tonbe sou peyi a, li lannwit. Tout bèt nan rakbwa yo soti deyò.
Stendi le tenebre e viene la notte e vagano tutte le bestie della foresta;
21 Jenn lyon yo ap gwonde, y'ap chache manje. Y'ap mande Bondye ba yo manje.
ruggiscono i leoncelli in cerca di preda e chiedono a Dio il loro cibo.
22 Lè solèy leve, yo wete kò yo, y' al kouche nan twou yo.
Sorge il sole, si ritirano e si accovacciano nelle tane.
23 Moun soti pou y' al travay, wi, pou y' al travay jouk solèy kouche.
Allora l'uomo esce al suo lavoro, per la sua fatica fino a sera.
24 Seyè, ou fè anpil bagay! Ou fè yo avèk bon konprann. Latè plen ak bagay ou fè.
Quanto sono grandi, Signore, le tue opere! Tutto hai fatto con saggezza, la terra è piena delle tue creature.
25 Gade gwo lanmè a, li laj, li fon. Gen kantite bèt k'ap viv ladan l', gwo kou piti.
Ecco il mare spazioso e vasto: lì guizzano senza numero animali piccoli e grandi.
26 Se sou li gwo batiman yo ap pwonmennen. Gwo bèt lanmè ou te fè a, levyatan an, ap jwe ladan l'.
Lo solcano le navi, il Leviatàn che hai plasmato perché in esso si diverta.
27 Se sou ou tout bèt sa yo konte, pou ou ba yo manje lè yo bezwen.
Tutti da te aspettano che tu dia loro il cibo in tempo opportuno.
28 Ou ba yo manje, yo manje. Ou louvri men ou, yo manje plen vant yo.
Tu lo provvedi, essi lo raccolgono, tu apri la mano, si saziano di beni.
29 Vire ou vire do ou, yo pran tranble. Lè ou wete souf yo, yo mouri frèt, yo tounen nan pousyè kote yo te soti a.
Se nascondi il tuo volto, vengono meno, togli loro il respiro, muoiono e ritornano nella loro polvere.
30 Men, lè ou soufle souf ou, ou bay lavi ankò. Konsa, ou bay latè yon lòt figi.
Mandi il tuo spirito, sono creati, e rinnovi la faccia della terra.
31 Se pou bèl pouvwa Seyè a rete jan l' ye a pou tout tan. Se pou Seyè a kontan ak tou sa li fè.
La gloria del Signore sia per sempre; gioisca il Signore delle sue opere.
32 Li gade latè, latè pran tranble. Li manyen mòn yo, mòn yo pran fè lafimen.
Egli guarda la terra e la fa sussultare, tocca i monti ed essi fumano.
33 M'ap pase tout lavi m' ap chante pou Seyè a. M'ap fè lwanj Bondye pandan tout tan m'ap viv la.
Voglio cantare al Signore finché ho vita, cantare al mio Dio finché esisto.
34 Mwen ta swete pawòl mwen fè l' plezi, paske se li ki fè kè m' kontan.
A lui sia gradito il mio canto; la mia gioia è nel Signore.
35 Se pou moun k'ap fè sa ki mal yo disparèt sou latè. Se pou pa gen mechan ankò! Kite m' di Seyè a mèsi! Lwanj pou Seyè a!
Scompaiano i peccatori dalla terra e più non esistano gli empi. Benedici il Signore, anima mia.

< Sòm 104 >