Sòm 102
1 Lapriyè yon moun ki anba tray. Li pa kapab sipòte ankò. L'ap rakonte Bondye ka li. Seyè, koute m' non lè m'ap lapriyè, se pou rèl mwen rive nan zòrèy ou.
Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.
2 Pa vire do ban mwen lè mwen nan traka. Panche zòrèy ou bò kote m'. Prese vin reponn mwen lè m'ap rele ou.
Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.
3 Lavi m' ap disparèt tankou lafimen. Mwen gen yon lafyèb nan zo.
Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.
4 Mwen anba gwo kou. Mwen tankou zèb koupe k'ap cheche. Mwen sitèlman boulvèse, mwen pa menm chonje manje.
Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.
5 Mwen tounen zo ak po tèlman m'ap plenn.
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
6 Mwen sanble yon tako savann, mwen tankou frize ki rete nan vye kay kraze.
Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.
7 Mwen pa ka dòmi, mwen tankou yon zwezo ki pou kont li sou yon do kay.
Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.
8 Tout lajounen lènmi m' yo ap joure m'. Moun k'ap pase m' nan rizib yo pran non m' sèvi jouman.
Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.
9 Se sann dife ki tout manje m'. Dlo nan je m' fè yon sèl ak dlo m'ap bwè.
Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama
10 Ou sitèlman ankòlè, ou sitèlman fache, ou pran m', ou voye m' jete byen lwen.
Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.
11 Kò m' ap tchoule tankou solèy k'ap kouche. M'ap cheche tankou zèb.
Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.
12 Men ou menm, Seyè, w'ap gouvènen pou tout tan. Pitit an pitit y'ap chonje non ou!
A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.
13 W'a leve, w'a gen pitye pou lavil Siyon an, paske li lè pou ou gen pitye pou li. Jou a rive.
Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;
14 Moun k'ap sèvi ou yo renmen lavil Siyon an. Kè yo fè yo mal pou yo wè jan l'ap fini.
Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.
15 Lè sa a, moun lòt nasyon yo va gen krentif pou Seyè a, tout wa ki sou latè va pè bèl pouvwa li.
Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;
16 Seyè a va rebati lavil Siyon, l'a fè wè jan li gen pouvwa.
Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;
17 L'a pran ka moun ki san sekou yo lè y'a lapriyè, wi, li p'ap meprize lapriyè yo.
Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.
18 Se pou yo ekri sa pou timoun k'ap vini yo ka konnen l', pou timoun ki poko fèt yo ka fè lwanj li.
Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,
19 Seyè a rete anwo nan kay ki apa pou li a, li gade anba, li rete anwo nan syèl la, l'ap gade sou latè,
Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,
20 pou l' tande jan prizonye yo ap plenn, pou l' delivre moun yo kondannen amò yo.
Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;
21 Konsa, moun va nonmen non Seyè a nan tout lavil Siyon an. Y'a fè lwanj li nan lavil Jerizalèm,
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,
22 lè tout nasyon yo ak tout gouvènman ki sou latè yo va sanble pou sèvi Seyè a.
Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.
23 Mwen te jenn gason toujou lè Seyè a kraze kouraj mwen: li koupe sou lavi m'.
Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.
24 Mwen di: Bondye mwen, ou menm k'ap viv pou tout tan, pa pran m' koulye a. Mwen jenn gason toujou.
Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.
25 Se ou menm, Seyè, ki te kreye latè nan tan lontan. Se avèk men ou ou te fè syèl la.
Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.
26 Yo gen pou yo disparèt, men ou menm w'ap toujou la. Yo gen pou yo vin vye tankou rad. W'ap chanje yo tankou yo chanje rad, w'a mete yo sou kote.
To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.
27 Men ou menm, ou p'ap janm chanje, ou p'ap janm mouri.
Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.
28 Pitit sèvitè ou yo va rete nan peyi a san danje. Pitit pitit yo va toujou viv devan je ou.
Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
