Plenn 5
1 Seyè, gade sa ki te rive nou non! Voye je gade nou. Wè nan ki mizè nou ye!
Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.
2 Peyi nou an nan men moun lòt nasyon! Yo pran kay nou pou yo.
Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.
3 Nou se timoun san papa. Manman nou tankou fanm ki pèdi mari yo.
Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.
4 Se achte pou n' achte dlo pou nou bwè. Si nou pa gen lajan, nou pa jwenn bwa pou nou boule.
Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.
5 N'ap travay di tankou bourik, tankou bèf kabwa. Nou bouke, nou pa ka pran kanpo.
Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.
6 Pou nou ka jwenn manje pou nou manje nou blije ap lonje men bay peyi Lejip ak peyi Lasiri.
Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.
7 Zansèt nou yo fè peche. Yo pa la ankò! Se nou menm k'ap peye pou sa yo te fè.
Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.
8 Moun k'ap gouvènen nou yo se esklav yo ye. Pesonn pa ka delivre nou anba men yo.
Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.
9 Se gwo danje lè nou soti al dèyè manje. Ansasen toupatou nan peyi a.
Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.
10 Grangou ban nou lafyèb. Kò nou cho kou dife.
Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.
11 Yo fè kadejak sou madanm nou sou mòn Siyon an. Nan tout ti bouk peyi Jida yo yo kenbe pitit fi nou yo.
Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.
12 Yo pran chèf nou yo, yo pann yo. Yo derespekte granmoun nou yo.
Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.
13 Yo fòse jenn gason nou yo rale moulen. Ti gason nou yo ap titibe anba gwo chay bwa.
Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.
14 Granmoun yo pa chita nan pòtay lavil la ankò. Jennmoun nou yo pa chante ankò.
Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.
15 Pa gen kè kontan lakay nou. Nou pa danse ankò! Lapenn plen kè nou!
Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.
16 Tou sa ki te konn ban nou kè kontan disparèt. Nou te peche, malè tonbe sou nou.
Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!
17 Nou malad nan fon kè nou, nou pa ka wè tèlman n'ap kriye,
Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,
18 paske mòn Siyon an tounen savann. Se bèt nan bwa ase ki rete la.
Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.
19 Men ou menm, Seyè, ou wa pou tou tan. W'ap gouvènen jouk sa kaba.
Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.
20 Poukisa ou lage nou pou tout tan sa a? Gen lè ou p'ap janm chonje nou ankò!
Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?
21 Seyè, fè nou tounen vin jwenn ou non! Fè nou tounen vin jwenn ou! Fè nou viv jan nou te konn viv nan tan lontan an non!
Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.
22 Eske ou voye nou jete pou tout bon? Pou di ou p'ap janm sispann fache sou nou?
Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?
