< Plenn 3 >

1 Mwen se yon nonm ki konnen mizè moun gen pou pase lè Bondye ankòlè sou yo, lè Bondye ap pini yo.
Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.
2 Li trennen m', li fè m' mache nan fènwa san yon ti limyè pou klere m'.
Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.
3 Tout lajounen, l'ap plede bat mwen san rete.
Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.
4 Po kò m' fin chire, vyann mwen parèt deyò konsa. Li kraze tout zo nan kò m'.
Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.
5 Li fèmen m' nan yon koridò mizè ak lafliksyon.
Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.
6 Li fè m' rete kote ki fènwa a tankou moun mouri yo.
Posadi me u tamu kao umrle odavna.
7 Li moute yon miray, li fèmen kote m' ye a, m' pa ka chape. Li mare m' ak gwo chenn.
Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.
8 Tout rele mwen rele byen fò, pesonn p'ap tande m'.
Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.
9 Li simen gwo wòch toupatou sou wout mwen. Kote m' vire, chak pa mwen fè, m' bite.
Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.
10 Tankou yon lous, li biske kò l', l'ap veye m'. Tankou yon lyon, li kache, l'ap tann mwen.
Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.
11 Li fè m' tonbe nan bwa. Li filange tout kò m'. Lèfini, li lage m'.
Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.
12 Li mete flèch nan banza li, li vize. Se sou mwen l'ap voye yo.
Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.
13 Li fè flèch li yo antre fon nan kò m'.
Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.
14 Tout moun nan peyi a ap pase m' nan betiz. Se toutan y'ap fè chante sou mwen.
Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.
15 Li plen vant mwen ak manje anmè kou fyèl. Li fè m' bwè labsent jouk mwen sou.
Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.
16 Li fwote tout figi m' atè, li fè m' kase dan m' nan wòch.
Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.
17 Mwen pa konnen sa yo rele kè poze. Mwen bliye sa yo rele kè kontan.
Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.
18 Mwen di: M' pa gen lontan pou m' viv ankò. M' pèdi tout espwa mwen te gen nan Bondye.
I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.
19 Lè m' chonje nan ki mizè mwen ye, jan m'ap mache pwonmennen san rete, se tankou yon labsent, yon fyèl m'ap vale.
Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.
20 Wi, lè m' chonje sa, kè m' sere, m' santi kè m' ap rache
Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.
21 Men, mwen reprann kouraj lè m' chonje yon sèl bagay.
Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:
22 Seyè a pa janm sispann renmen nou. L'ap toujou gen pitye pou nou.
Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.
23 Tankou solèy la ki leve chak maten konsa tou l'ap toujou kenbe pawòl li.
Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.
24 Mwen di: Se Seyè a ki tout mwen. Se nan li mwen mete tout espwa m'.
Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.
25 Seyè a bon pou tout moun ki mete konfyans yo nan li, pou moun k'ap konte sou li.
Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.
26 Sa bon pou nou rete dousman ap tann li vin delivre nou.
Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.
27 Sa bon pou nou aprann sipòte depi nou tou jenn.
Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.
28 Lè Bondye ap manyen ak nou, ann chita pou kont nou san di anyen.
Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.
29 Nou pa bezwen plenyen. Nou pa janm konnen, ka gen espwa toujou.
Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.
30 Se pou n' pare figi n' pou n' pran souflèt. Se pou n' asepte tou sa yo fè nou.
Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.
31 Bondye sèl Mèt la p'ap janm lage nou nèt.
Jer Gospod ne odbacuje za svagda.
32 Li ka fè nou lapenn, men l'ap gen pitye pou nou paske li renmen nou anpil.
Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.
33 Li pa pran plezi nan fè nou soufri, ni nan ban nou lapenn.
Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.
34 Atò, se konnen Seyè a, Bondye sèl Mèt la, pa konnen lè y'ap kraze prizonye anba baton,
Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,
35 lè yo derefize rekonèt dwa Bondye ban nou,
Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,
36 lè y'ap bay move jijman nan tribinal! Atò, se konnen li pa konnen!
Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?
37 Depi Bondye Sèl Mèt la pale, se fini! Sa l' di se sak fèt.
Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?
38 Tou sa ki rive an byen osinon an mal, se li menm ki penmèt sa.
Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?
39 Lè nou anba bwa pou peche nou yo sa nou bezwen plenyen fè!
Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?
40 Annou gade jan n'ap mennen bak nou! Ann egzaminen byen jan n'ap viv la! Lèfini, ann tounen vin jwenn Bondye!
Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.
41 Ann leve bra nou nan syèl la, ann lapriyè nan pye l'!
Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.
42 Nou peche, nou kenbe tèt avè ou! Men, ou menm ou pa padonnen nou.
Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.
43 Ou move pi rèd, ou fann nan kò nou! Ou te san pitye. Ou touye nou.
Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.
44 Ou vlope kò ou nan yon gwo nwaj nwa pou lapriyè nou pa rive nan zòrèy ou.
Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.
45 Ou fè nou tounen yon depotwa, yon pil fatra nan mitan lòt nasyon sou latè yo.
Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.
46 Tout lènmi nou yo ap lave bouch yo sou nou.
Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.
47 N'ap viv ak kè sote, si se pa lanmò, se gwo danje, se gwo malè!
Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.
48 De je m' yo ap ponpe dlo tankou larivyè, lè m' wè malè ki tonbe sou pèp mwen an!
Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.
49 Dlo ap koule nan je m' san rete. Li p'ap janm sispann,
Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,
50 jouk jou Seyè a va rete nan syèl la, l'a voye je l' gade, l'a wè!
Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
51 Wi, kè m' fè m' mal pou m' wè sa ki rive moun lavil mwen yo!
Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.
52 Yon bann moun ki pa vle wè m' san m' pa fè yo anyen pran kouri dèyè m' tankou yon zwazo y'ap chache pran.
Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.
53 Yo lage m' tou vivan nan yon twou. Yo fèmen bouch twou a ak wòch.
Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.
54 Dlo te prèt pou kouvri tèt mwen. Mwen di: Fwa sa a m' pran!
Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!
55 Nan twou kote m' te ye a, Seyè, mwen rele ou!
Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.
56 Ou tande vwa m'. Tanpri, pa bouche zòrèy ou lè m'ap lapriyè nan pye ou.
Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.
57 Wi, lè m' rele ou, ou pwoche. Ou di m' mwen pa bezwen pè!
Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.
58 Bondye Sèl Mèt, ou pran ka m' an konsiderasyon. Ou sove lavi m'.
Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.
59 Seyè, ou wè tout lenjistis y'ap fè m'. Tanpri, defann kòz mwen.
Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.
60 Ou wè jan yo soti pou pwofite sou mwen, jan y'ap fè konplo pou touye m'.
Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.
61 Seyè, ou tande jan y'ap joure m'. Ou konnen konplo y'ap fè sou do m'.
Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,
62 Tout lajounen, y'ap pale sou mwen, y'ap fè plan.
Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.
63 Gade yo non! Depi maten jouk aswè yo chita ap fè chante sou do m'!
Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.
64 Seyè, se pou ou pini yo pou tou sa yo fè.
Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.
65 Madichonnen yo! Fè yo pèdi tèt yo!
Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.
66 Move sou yo, Seyè! Pati dèyè yo! Disparèt yo sou latè!
Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.

< Plenn 3 >