< Jòb 29 >
1 Jòb tanmen pale ankò, li di:
Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe:
2 -Ki moun ki va fè m' viv tan lontan an, lè Bondye t'ap voye je sou mwen an?
O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše,
3 Lè sa a, Bondye te toujou la avèk mwen. Limyè li te klere anwo tèt mwen, li t'ap moutre m' kote pou m' mete pye m' nan fènwa a.
Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku,
4 Nan tan sa a, tout zafè m' t'ap mache byen. Bondye te zanmi m'. Li t'ap pwoteje kay mwen.
Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,
5 Bondye ki gen tout pouvwa a te toujou la avèk mwen. Mwen t'ap viv nan mitan tout pitit gason m' yo.
Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene,
6 Bèf ak kabrit mwen yo te konn bay anpil lèt. Pye oliv mwen yo te donnen menm nan tè wòch.
Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima,
7 Lè mwen parèt pòtay lavil la, lè mwen pran plas mwen nan mitan chèf fanmi yo,
Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
8 wè yo wè m', jenn gason yo mete kò yo sou kote, granmoun yo leve kanpe pa respè pou mwen.
Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
9 Notab yo sispann pale, yo fèmen bouch yo.
Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
10 Ata chèf yo pa ka pale ankò! Lang yo vin lou nan bouch yo.
Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.
11 Tout moun ki te wè m' t'ap mache fè lwanj mwen, tout moun ki te tande m' te kontan avè m'.
Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi
12 Mwen lonje men bay pòv malere ki nan ka ansanm ak timoun san papa ki san sekou.
Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;
13 Moun ki te nan pi gwo mizè t'ap fè lwanj mwen. Mwen te fè kè vèv yo kontan.
Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;
14 Mwen te toujou fè sa ki dwat. Mwen pa t' janm nan patipri.
U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.
15 Se mwen ki te wè pou avèg yo. Se mwen ki te mache pou kokobe yo.
Oko bijah slijepcu i noga hromu.
16 Mwen te yon papa pou pòv malere yo. Mwen te kanpe pou defann kòz etranje yo.
Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.
17 Mwen te kraze pouvwa malveyan yo. Mwen sove moun ki te anba men yo.
I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.
18 Mwen t'ap di nan kè m': M'a viv kont viv mwen. M'a mouri sou kabann mwen ak kè poze.
Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska.
19 Mwen te tankou yon pyebwa plante bò larivyè. Sou tout branch li yo se lawouze.
Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama.
20 Moun pa ta janm sispann fè lwanj mwen. Mwen t'ap toujou gen tout fòs mwen sou mwen.
Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.
21 Lè m'ap pale, tout moun fèmen bouch yo. Yo louvri zòrèy yo, y'ap tann konsa konsèy m'ap bay.
Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet.
22 Pawòl mwen tonbe nan kè yo tankou grenn lapli. Lè m' fin pale, pesonn pa gen anyen pou di ankò.
Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
23 Yo t'ap tann mwen pale tankou tè sèk k'ap tann lapli. Yo rete bouch louvri pou ranmase sa m'ap di.
Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
24 Lè yo dekouraje, mwen fè yon ti ri ak yo. Sa te kont pou remoute kouraj yo.
Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
25 Mwen te kanpe alatèt yo. Mwen mennen yo tankou yon wa k'ap mennen sòlda li yo. Mwen di yo sa pou yo fè. Mwen te ba yo kouraj lè yo nan lafliksyon.
Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.