Jòb 14
1 Nou menm moun, se nan vant fanm nou soti. Lavi nou kout, men li pa manke traka!
Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira.
2 Nou parèt tankou yon flè. Epi lamenm nou fennen. Nou disparèt tankou yon nwaj k'ap pase.
Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.
3 Epi, Bondye, se sa w'ap louvri je ou gade. Se sa w'ap fè kanpe devan ou pou jije l'?
I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!
4 Ki moun ki ka fè dlo pwòp soti nan yon sous sal? Pesonn moun.
Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko.
5 Tan chak moun gen pou l' viv la fikse deja depi lontan. Kantite mwa li gen pou l' viv la, se nan men ou sa rete. Anyen pa ka chanje.
Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi.
6 Tanpri, wete je ou sou mwen. Kite m' pran yon ti souf. Tankou moun ki fin pase yon jounen ap travay di, kite m' pran yon ti kanpo.
Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj.
7 Toujou gen yon ti espwa pou yon pyebwa. Yo te mèt koupe l', l'ap toujou pouse ankò, li p'ap mouri.
Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka;
8 Rasin li yo te mèt fin vye nan tè a, bout chouk la te mèt fin chèch,
Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,
9 depi li jwenn dlo, l'ap boujonnen, l'ap pouse kreyòl.
Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.
10 Men moun, depi yo mouri, yo tounen kadav. Lè yo kase kòd, ou pa wè kote yo fè.
A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je?
11 Letan ka cheche, larivyè ka sispann koule.
Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne,
12 Men, kote yon moun mouri kouche a, pa gen leve pou li ankò. Poul va fè dan anvan y'a leve vivan ankò, anvan y'a leve soti nan dòmi yo a.
Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega.
13 Si sèlman ou ta vle kache m' nan peyi kote mò yo ye a? Si ou te ka kite m' la jouk kòlè ou la fin pase? Apre sa, ou ta fikse yon dat pou chonje m' ankò. (Sheol h7585)
O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! (Sheol h7585)
14 Men, sa m'ap di la a? Eske moun mouri ka leve? Sa pa fè anyen. Mwen ta tann move tan sa a fin pase, jouk sa ta bon pou mwen ankò.
Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena.
15 Lè sa a, ou ta rele m', mwen ta reponn ou. Ou ta kontan wè sa ou te fè ak men ou lan.
Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš.
16 Lè sa a, ou ta gade jan m'ap mache a, men, ou pa ta chonje sa m' te konn fè ki mal.
A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.
17 Ou ta padonnen m' peche m' yo, ou ta mare yo tout fè yon pakèt voye jete.
Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.
18 Rive yon lè se pou mòn yo anfale, se pou wòch yo woule desann.
Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,
19 Rive yon lè dlo ap fin manje wòch yo, lapli ap fin bwote tout tè a desann. Konsa tou, rive yon lè ou wete tout espwa nan kè moun.
I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa.
20 Ou kraze yo nèt anba men ou, epi yo mouri. Ou fè moun pa ka rekonèt yo, epi ou voye yo ale.
Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.
21 Moun fè lwanj pitit mò yo, men mò yo menm yo pa konn anyen. Moun pase yo nan betiz, men yo menm, sa pa di yo anyen.
Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.
22 Yon sèl soufrans yo santi se sa k'ap manje yo nan tout kò yo a. Se pou tèt pa yo ase y'ap plenyen!
Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.
