અયૂબ 28
Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.
Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.
Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.
4 ૪ માણસની વસ્તીથી દૂર તેઓ ખાણ ખોદે છે. ત્યાંથી પસાર થનાર તે ખાણ વિષે જાણતા નથી, તેઓ માણસોથી દૂર લટકે છે તેઓ આમતેમ ઝૂલે છે.
Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim.
Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.
U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.
Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;
Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav.
Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna.
Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.
Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.
Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?
Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.
Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.
Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.
Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.
Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.
Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju.
Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom.
Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?
Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.
Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu.
Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.
Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.
Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,
Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.
27 ૨૭ તે વખતે ઈશ્વરે તેને જોયું અને તેનું વર્ણન કર્યું; તેમણે તેને સ્થાપન કર્યું અને તેને શોધી પણ કાઢ્યું.
Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.
A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.
