< Thaburi 2 >
1 Nĩ kĩĩ gĩtũmaga ndũrĩrĩ iciirĩre gwĩka ũũru na andũ mathugunde maũndũ ma tũhũ?
Porque se amotinam as gentes, e os povos imaginam a vaidade?
2 Athamaki a thĩ nĩmatuĩte itua, na aathani magacookania ndundu nĩguo mookĩrĩre Jehova, na mookĩrĩre Ũrĩa wake Mũitĩrĩrie Maguta.
Os reis da terra se levantam, e os príncipes consultam juntamente contra o Senhor e contra o seu ungido, dizendo:
3 Moigaga atĩrĩ, “Nĩtwĩohorei mĩnyororo yao, na mabĩngũ mao tũmate matweherere.”
Rompamos as suas ataduras, e sacudamos de nós as suas cordas.
4 Ũrĩa ũikarĩire gĩtĩ kĩa ũnene kũu igũrũ no gũtheka aratheka; We Mwathani-rĩ, nĩkũnyũrũria aramanyũrũria.
Aquele que habita nos céus se rirá: o Senhor zombará deles.
5 Ningĩ agacooka akamakũũma arakarĩte, na akamekĩra guoya mũnene angʼũrĩkĩte akameera atĩrĩ,
Então lhes falará na sua ira, e no seu furor os turbará.
6 “Niĩ nĩ niĩ njigĩte Mũthamaki wakwa kũu Zayuni, kĩrĩma-inĩ gĩakwa kĩrĩa kĩamũre.”
Eu porém ungi o meu Rei sobre o meu santo monte de Sião.
7 Niĩ nĩngwanĩrĩra itua rĩa Jehova: Jehova aanjĩĩrire atĩrĩ, “Wee nĩwe Mũrũ wakwa, ũmũthĩ nĩndatuĩka thoguo.
Recitarei o decreto: o Senhor me disse: Tu és meu Filho, eu hoje te gerei.
8 Hooya niĩ, na nĩngũkũhe ndũrĩrĩ ituĩke igai rĩaku, nacio ituri cia thĩ ituĩke ciaku kĩũmbe.
Pede-me, e eu te darei as nações por herança, e os fins da terra por tua possessão.
9 Nĩũgaciunanga na njũgũma ya kĩgera ya ũthamaki; ũgaacihehenja ihaane ta tũcunjĩ twa nyũngũ ya rĩũmba.”
Tu os esmigalharás com uma vara de ferro; tu os despedaçarás como a um vaso de oleiro.
10 Nĩ ũndũ ũcio, inyuĩ athamaki ta kĩũhĩgeei, inyuĩ aathani a thĩ mũtaarĩke.
Agora pois, ó reis, sede prudentes; deixai-vos instruir, juízes da terra.
11 Tungatĩrai Jehova mũkĩmwĩtigagĩra, na mũkene o mũkĩinainaga.
Servi ao Senhor com temor, e alegrai-vos com tremor.
12 Mumunyai Mũriũ, ndakae kũrakara, na inyuĩ mũniinĩrwo njĩra-inĩ, nĩgũkorwo mangʼũrĩ make maahota kũrĩrĩmbũka o rĩmwe. Kũrathimwo-rĩ, nĩ arĩa othe moragĩra harĩ we.
Beijai ao Filho, para que se não ire, e pereçais no caminho, quando em breve se acender a sua ira: bem-aventurados todos aqueles que nele confiam.