Ayubu 9
1 Ningĩ Ayubu agĩcookia, akiuga atĩrĩ:
A Jov odgovori i reèe:
2 “Ti-itherũ nĩnjũũĩ ũhoro ũcio nĩ wa ma. No rĩrĩ, mũndũ angĩhota atĩa gũkorwo arĩ mũthingu mbere ya Mũrungu?
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom?
3 O na korwo mũndũ enda gũkararania na Ngai-rĩ, ndangĩhota kũmũcookeria kĩũria o na kĩmwe harĩ ciũria ngiri.
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu.
4 Ũũgĩ wake nĩ mũingĩ mũno, na ũhoti wake nĩ mũnene. Nũũ wanaregana nake akĩgaacĩra?
Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan?
5 Eeheragia irĩma itekũmenya, na agacingʼaũrania nĩ kũrakara.
On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom;
6 Athingithagia thĩ ĩkoima handũ hayo, na akainainia itugĩ ciayo.
On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
7 Aathaga riũa rĩkaaga kũratha; nake agiragĩrĩria ũtheri wa njata.
On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde;
8 Nĩwe watambũrũkirie igũrũ arĩ o wiki, na athiiaga agĩkinyangaga makũmbĩ ma iria.
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
9 Nĩwe Mũũmbi wa njata iria ciĩtagwo Nduba, na Karaũ, na Kĩrĩmĩra, o na ikundi cia njata cia mwena wa gũthini.
On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu;
10 Nĩekaga magegania matangĩmenyeka, na akaringa ciama itangĩtarĩka.
On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
11 Rĩrĩa aahĩtũkĩra harĩa ndĩ, ndingĩmuona; o na rĩrĩa aathiĩra harĩa ndĩ ndimenyaga.
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim.
12 Angĩgutha kĩndũ-rĩ, nũũ ũngĩhota kũmũgiria? Nũũ ũngĩmũũria atĩrĩ, ‘Nĩ atĩa ũreka?’
Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš?
13 Ngai ndahingagĩrĩria marakara make; o na arĩa maateithagĩrĩria Rahabu nĩmamũinamagĩrĩra.
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici.
14 “Niĩ-rĩ, ndaakĩhota atĩa kũmũkararia? Ingĩruta kũ ciugo cia kũmũcookeria?
A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega?
15 O na korwo ndihĩtĩtie-rĩ, ndingĩhota kũmũcookeria ũndũ; ũrĩa ingĩĩka no gũthaitha ingĩthaitha Mũnjiirithia anjiguĩre tha.
Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
16 O na ingĩamwĩtire nake anjĩtĩke-rĩ, ndingĩĩtĩkia nĩangĩathikĩrĩirie.
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj.
17 We angĩamemendire na kĩhuhũkanio, na aingĩhie ironda ciakwa hatarĩ gĩtũmi.
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
18 Ndarekaga njookererwo nĩ mĩhũmũ, no nĩahatagĩrĩria na mathĩĩna.
Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama.
19 Korwo no ũhoro wa hinya-rĩ, we arĩ hinya mũno! Na korwo no ũhoro wa ciira wa kĩhooto-rĩ, nũũ ũngĩmwĩta?
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti?
20 O na korwo ndiahĩtĩtie-rĩ, kanua gakwa no kandue mũhĩtia; korwo ndiarĩ na ũcuuke-rĩ, nĩkangĩanduire mũhĩtia.
Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao.
21 “O na gũtuĩka ndirĩ na ũcuuke-rĩ, ndikwĩrĩrĩra; muoyo wakwa nĩndĩwagĩire kĩene.
Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj.
22 Ũhoro no ũrĩa ũmwe; nĩkĩo ndĩroiga atĩrĩ, ‘Aniinaga arĩa matarĩ ũcuuke o na akaniina arĩa aaganu.’
Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
23 Hĩndĩ ĩrĩa ihũũra rĩarehe gĩkuũ kĩa narua, nĩathekagĩrĩra kũũrwo nĩ hinya kwa arĩa matarĩ na mahĩtia.
Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
24 Hĩndĩ ĩrĩa bũrũri wagĩa moko-inĩ ma andũ aaganu, nĩahingaga aciirithania maitho. Akorwo ti we-rĩ, nũũ wĩkaga ũguo?
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
25 “Matukũ makwa marahanyũka gũkĩra mũkinyia-ũhoro; mombũkaga matarĩ na gĩkeno o na kĩnini.
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
26 Mahĩtũkaga na ihenya mũno ta tũtarũ twa irura, kana ta nderi igũcuuhũkĩra kĩndũ gĩa kũrĩa.
Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu.
27 Ingiuga atĩrĩ, ‘Nĩngũriganĩrwo nĩ mateta makwa, nĩngũtiga gũtukia gĩthiithi, ngene,’
Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se;
28 no ngeetigĩra mĩnyamaro yakwa yothe, nĩgũkorwo nĩnjũũĩ ndũkandua atĩ ndiĩhĩtie.
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati.
29 Kuona atĩ nĩndĩkĩtie gũtuuo mũhĩtia-rĩ, nĩ kĩĩ gĩgũtũma ndĩĩnogie tũhũ?
Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud?
30 O na ingĩĩthamba na thabuni, na ndĩĩthambe moko na igata-rĩ,
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje,
31 no ũndikirie irima rĩa gĩcoro nĩgeetha o na nguo ciakwa iithũũre.
Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine.
32 “We ti mũndũ ta niĩ atĩ nĩguo ndĩmũcookerie, nĩguo tũngʼethanĩre igooti-inĩ.
Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
33 Naarĩ korwo nĩ harĩ mũndũ ũngĩtũiguithania, atũigĩrĩre guoko gwake ithuĩ eerĩ,
Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu.
34 mũndũ wa kũnjehereria rũthanju rwa Ngai, nĩgeetha ndigacooke kũmakio nĩ itebeebania rĩake.
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
35 Hĩndĩ ĩyo nĩingĩacooka kwaragia itekũmwĩtigĩra, no ũrĩa ndariĩ rĩu-rĩ, ndingĩhota.
Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.
