< Ayubu 5 >

1 “Wenda gwĩtana, ĩtana, no rĩrĩ, nũũ ũngĩgwĩtĩka? Nĩ ũrĩkũ wa arĩa atheru ũngĩũrĩra kũrĩ we?
Chiama pure! C’è forse chi ti risponda? E a qual dei santi vorrai tu rivolgerti?
2 Rũngʼathio rũũragaga kĩrimũ, naguo ũiru ũkooraga mũndũ ũrĩa mũkĩĩgu.
No, il cruccio non uccide che l’insensato e l’irritazione non fa morir che lo stolto.
3 Niĩ mwene nĩnyonete kĩrimũ gĩkĩgĩa na mĩri, no-o rĩmwe nyũmba yakĩo ĩkĩrumwo.
Io ho veduto l’insensato prender radice, ma ben tosto ho dovuto maledirne la dimora.
4 Ciana ciake nĩiraihanĩrĩirie na ũgitĩri, ihatĩrĩirio igooti-inĩ itarĩ na mũndũ wa gũciciirĩrĩra.
I suoi figli van privi di soccorso, sono oppressi alla porta, e non c’è chi li difenda.
5 Ũrĩa mũhũtu arĩĩaga magetha make, amoyaga o na marĩ mĩigua-inĩ, nao arĩa anyootu makahũmagĩra ũtonga wao.
L’affamato gli divora la raccolta, gliela rapisce perfino di tra le spine; e l’assetato gli trangugia i beni.
6 Nĩgũkorwo hatĩka ndĩkunũkaga kuuma thĩ, kana thĩĩna ũkamera tĩĩri-inĩ.
Ché la sventura non spunta dalla terra né il dolore germina dal suolo;
7 No rĩrĩ, mũndũ aciaragwo arĩ wa kuonaga thĩĩna, o ta ũrĩa na ma thandĩ cia mwaki irathũkaga na igũrũ.
ma l’uomo nasce per soffrire, come la favilla per volare in alto.
8 “No rĩrĩ, korwo nĩ niĩ ingĩthaitha Mũrungu; ingĩneana ciira wakwa kũrĩ we.
Io però vorrei cercar di Dio, e a Dio vorrei esporre la mia causa:
9 We ekaga maũndũ ma magegania marĩa mataangĩmenyeka, na akaringa ciama itangĩtarĩka.
a lui, che fa cose grandi, imperscrutabili, maraviglie senza numero;
10 Nĩwe uuragĩria thĩ mbura; na nĩwe ũrehagĩra bũrũri maaĩ.
che spande la pioggia sopra la terra e manda le acque sui campi;
11 Arĩa menyiihagia nĩwe ũmatũũgagĩria, nao arĩa marĩ na kĩeha moyagwo na igũrũ makagitĩrwo.
che innalza quelli ch’erano abbassati e pone in salvo gli afflitti in luogo elevato;
12 Nĩwe ũthaatagia mĩbango ya arĩa marĩ waara, nĩgeetha moko mao matikagĩe na ũhootani.
che sventa i disegni degli astuti sicché le loro mani non giungono ad eseguirli;
13 Nĩanyiitaga arĩa oogĩ waara-inĩ wao, namo mathugunda ma arĩa oingumania akaameheria biũ.
che prende gli abili nella loro astuzia, sì che il consiglio degli scaltri va in rovina.
14 Nduma ĩmakoraga kũrĩ o mũthenya; mũthenya barigici makahambataga taarĩ ũtukũ.
Di giorno essi incorron nelle tenebre, in pien mezzodì brancolan come di notte;
15 Nĩahonokagia arĩa abatari kuuma kũrĩ rũhiũ rwa njora rũrĩa rũrĩ tũnua-inĩ twao; amahonokagia moko-inĩ ma arĩa marĩ hinya.
ma Iddio salva il meschino dalla spada della lor bocca, e il povero di man del potente.
16 Nĩ ũndũ ũcio athĩĩni makagĩa na kĩĩrĩgĩrĩro, naguo ciira ũtarĩ wa kĩhooto ũgatumia kanua.
E così pel misero v’è speranza, mentre l’iniquità ha la bocca chiusa.
17 “Kũrathimwo nĩ mũndũ ũrĩa ũrũngagwo nĩ Ngai; nĩ ũndũ ũcio ndũkamene irũithia rĩa Mwene-Hinya-Wothe.
Beato l’uomo che Dio castiga! E tu non isdegnar la correzione dell’Onnipotente;
18 Nĩgũkorwo nĩaguraranagia, no rĩrĩ, acookaga akooha nguraro ĩyo wega; nĩatiihanagia, no moko make no mo mahonanagia.
giacché egli fa la piaga, poi la fascia; egli ferisce, ma le sue mani guariscono.
19 Nĩagagũteithũra harĩ mĩtino ĩtandatũ; o na ĩrĩ mũgwanja-rĩ, gũtirĩ ũũru ũgaagũkora.
In sei distrette egli sarà il tuo liberatore e in sette il male non ti toccherà.
20 Hĩndĩ ya ngʼaragu nĩagagũkũũra kuuma kũrĩ gĩkuũ, ningĩ hĩndĩ ya mbaara agũkũũre ndũkooragwo na rũhiũ rwa njora.
In tempo di carestia ti scamperà dalla morte, in tempo di guerra dai colpi della spada.
21 Nĩũkagitĩrwo harĩ rũcamiũ rwa rũrĩmĩ, na ndũgetigĩra hĩndĩ ĩrĩa mwanangĩko ũgooka.
Sarai sottratto al flagello della lingua, non temerai quando verrà il disastro.
22 Nĩũgathekerera mwanangĩko na ngʼaragu, na ndũgetigĩra nyamũ cia gũkũ thĩ.
In mezzo al disastro e alla fame riderai, non paventerai le belve della terra;
23 Nĩgũkorwo nĩũkagĩa na kĩrĩkanĩro na mahiga ma werũ-inĩ, nacio nyamũ cia gĩthaka itũũre irĩ na thayũ nawe.
perché avrai per alleate le pietre del suolo, e gli animali de’ campi saran teco in pace.
24 Nawe ũikarage ũũĩ atĩ hema yaku nĩ ngitĩre; nawe nĩũkooya ithabu rĩa indo ciaku ũkore hatirĩ kĩndũ kĩũrĩte.
Saprai sicura la tua tenda; e, visitando i tuoi pascoli, vedrai che non ti manca nulla.
25 Nĩũkamenya atĩ ciana ciaku nĩikaingĩha, nacio njiaro ciaku cingĩhe o ta nyeki ya gũkũ thĩ.
Saprai che la tua progenie moltiplica, che i tuoi rampolli crescono come l’erba de’ campi.
26 Ũgaathiĩ mbĩrĩra-inĩ ũrĩ o na hinya, ũhaana ta itĩĩa cia ngano ĩgethetwo hĩndĩ ya magetha.
Scenderai maturo nella tomba, come la bica di mannelle che si ripone a suo tempo.
27 “Nĩtũtuĩrĩtie ũhoro ũyũ, na nĩ wa ma. Nĩ ũndũ ũcio kĩũigue na ũũmenye wee mwene.”
Ecco quel che abbiam trovato, riflettendo. Così è. Tu ascolta, e fanne tuo pro”.

< Ayubu 5 >