< Hosea 12 >

1 Ephraim weidet sich am Wind, und setzt dem Ostwind nach den ganzen Tag; Falschheit und Verheerung mehrt es, und sie schließen einen Bund mit Aschur, und Öl wird nach Ägypten gebracht.
‌ʻOku kai ʻe ʻIfalemi ʻae matangi, pea ʻoku muimui ki he matangi hahake: ʻoku ne fakalahi ʻi he ʻaho kotoa pē ʻae loi mo e fakaʻauha, pea ʻoku nau fai ʻae fuakava mo e kau ʻAsilia, pea ʻoku ʻave ʻae lolo ki ʻIsipite.
2 Und einen Hader hat Jehovah mit Jehudah, und wird heimsuchen Jakob nach seinen Wegen, nach seinen Handlungen ihm es zurückgeben.
‌ʻOku ai foki ʻae fakakikihi ʻa Sihova mo Siuta, pea te ne tautea ʻa Sēkope ʻo fakatatau ki hono ngaahi hala; ʻo fakatatau ki heʻene ngaahi faianga, te ne totongi kiate ia.
3 Im Mutterleibe hat er seinem Bruder die Ferse unterschlagen, und in seiner Vollkraft mit Gott gekämpft;
Naʻa ne kuku ʻae muivaʻe ʻo hono taʻokete ʻi he manāva, pea ʻi hono mālohi naʻa ne lavaʻi ʻae ʻOtua:
4 Und gekämpft mit dem Engel und ihn übermocht. Er weinte und erflehte ihn. In Bethel sollte er ihn finden, und daselbst mit uns reden.
‌ʻIo, naʻa ne mālohi ki he ʻāngelo, pea ne lavaʻi: naʻa ne tangi, pea ne lotu tāumaʻu kiate ia: naʻa ne ʻilo ia ʻi Peteli, pea naʻa ne folofola kiate kitautolu ʻi ai.
5 Jehovah ist der Gott Zebaoth; Jehovah ist sein Gedächtnis.
‌ʻIo, ko Sihova, ko e ʻOtua ʻoe ngaahi tokolahi; ko Sihova ko hono fakamanatu ia.
6 Und du, kehre zurück zu deinem Gott; halte Gerechtigkeit und Gericht, und hoffe beständig auf deinen Gott.
Ko ia, tafoki koe ki ho ʻOtua: fai ki he ʻaloʻofa mo e fakamaau, pea tatali ki ho ʻOtua maʻuaipē.
7 Kanaan hat in seiner Hand die Waage des Betrugs, er liebt zu bedrücken.
Ko e tangata fakatau ia, ʻoku ʻi hono nima ʻae meʻa fua tautau ʻoe kākā: ʻoku ne manako ke fakamālohiʻi.
8 Und Ephraim spricht: Wohl bin ich reich geworden, habe Wohlstand mir gefunden; aber bei all meinem Bemühen wird man an mir keine Missetat finden, die Sünde wäre.
Pea naʻe pehē ʻe ʻIfalemi, “Kuo hoko au ʻo koloaʻia, kuo u ʻilo maʻaku ʻae meʻa lahi: ʻi heʻeku ngaahi ngāue kotoa pē ʻe ʻikai te nau ʻilo ai ha hia ʻiate au ke angahala.”
9 Aber Ich bin Jehovah, dein Gott, vom Lande Ägypten her; Ich werde dich noch in Zelten wohnen lassen, wie in den Tagen der Festzeit;
“Pea ko au, ko Sihova, ko ho ʻOtua, mei he fonua ʻo ʻIsipite, te u toe ngaohi koe ke nofo ʻi he ngaahi fale fehikitaki, ʻo hangē ko e ngaahi ʻaho ʻoe kātoanga mamafa.
10 Und Ich rede zu den Propheten, und Ich bin es, Der des Gesichtes viel macht, und durch der Propheten Hand Gleichnisse gebe.
Kuo u lea foki ʻi he kau palōfita, pea kuo u fakalahi ʻae ngaahi meʻa hā mai, pea kuo u lea ʻaki ʻae fakatātā, ʻi he ngāue ʻae kau palōfita.
11 Ist Gilead ein Aven? Sie werden zur Eitelkeit. In Gilgal opfern sie Ochsen; auch sind ihre Altäre wie Steinhaufen auf den Furchen des Feldes.
‌ʻOku ai ʻae hia ʻi Kiliati? Ta ko e moʻoni ko e vaʻinga ʻakinautolu: ʻoku nau feilaulau ʻaki ʻae fanga pulu ʻi Kilikali; ʻio, ko honau ngaahi feilaulauʻanga ʻoku hangē ko e fokotuʻunga ʻi he ngaahi luo ʻoe ngoue.
12 Und Jakobs entwich in das Gefilde Arams, und Israel diente um ein Weib, und um ein Weib hütete er.
Pea naʻe hola ʻa Sēkope ki he fonua ʻo Silia, pea naʻe tauhi ʻe ʻIsileli ke maʻu ha uaifi, pea ke maʻu ha uaifi naʻa ne tauhi sipi.
13 Und durch einen Propheten führte Jehovah Israel herauf aus Ägypten, und durch einen Propheten ward es gehütet.
Pea naʻe ʻomi ʻe Sihova ʻa ʻIsileli mei ʻIsipite ʻi ha palōfita, pea ʻi ha palōfita naʻe fakamoʻui ia.
14 Ephraim hat gereizt durch Bitterkeiten, und Er läßt sein Blut auf ihm, und sein Herr gibt ihm zurück seine Schmach.
Naʻe fakatupu ʻiate ia ʻae houhau fakamamahi ʻe ʻIfalemi: ko ia te ne tuku hono toto ʻiate ia, pea ko hono manuki ʻe toe liliu kiate ia ʻe hono ʻEiki.

< Hosea 12 >