< Psalm 142 >
1 Eine Unterweisung von David, als er in der Höhle war. Ein Gebet. Ich schreie mit meiner Stimme zum HERRN, ich flehe mit meiner Stimme zum HERRN.
KAHEA aku la au ia Iehova, i ko'u leo, Me ko'u leo hoi i nonoi aku ai au ia Iehova.
2 Ich schütte meine Klage vor ihm aus und tue ihm kund meine Not.
Ninini aku la au i ko'u kaniuhu imua ona, A hoike aku la no hoi i ko'u pilikia ma kona alo.
3 Wenn mein Geist in mir bekümmert ist, kennst du meinen Pfad; auf dem Wege, den ich wandeln soll, haben sie mir eine Schlinge gelegt.
I ka maule ana o ko'u uhane iloko o'u, Alaila ike pono no oe i ko'u alanui. Ma ke ala a'u i hele aku ai, hana lakou i hei no'u.
4 Schaue ich zur Rechten, siehe, so will mich niemand kennen; jede Zuflucht ist mir abgeschnitten, niemand fragt nach meiner Seele!
Nana aku la au ma ka lima akau, a ike hoi, Aohe mea i ike mai ia'u; Ua pau na wahi e pakele ai; Aohe mea i manao mai i ko'u uhane.
5 Darum schreie ich, o HERR, zu dir und sage: Du bist meine Zuflucht, mein Teil im Lande der Lebendigen!
Kahea aku la au ia oe, e Iehova, I aku la, O oe no ko'u paku, O kuu puu waiwai hoi ma ka aina o ka poe ola.
6 Merke auf mein Wehklagen; denn ich bin sehr schwach; errette mich von meinen Verfolgern; denn sie sind mir zu mächtig geworden!
E hoolohe mai oe i ko'u uwe ana, no ka mea, ua hoopilikia loa ia au: E hoopakele mai oe ia'u i ka poe hoomaau mai, No ka mea, na oi aku ko lakou ikaika i ko'u.
7 Führe meine Seele aus dem Kerker, daß ich deinen Namen preise! Die Gerechten werden sich zu mir sammeln, wenn du mir wohlgetan.
E hoopuka aku oe i ko'u uhane iwaho o ka hale paahao, I hoomililani aku au i kou inoa; E kaapuni mai ka poe pono ia'u, No ka mea, e hana maikai mai oe ia'u.