< 2 Koenige 3 >
1 Und Joram, der Sohn Ahabs, ward König über Israel zu Samaria, im achtzehnten Jahre Josaphats, des Königs von Juda, und regierte zwölf Jahre lang.
Ko eni, naʻe kamata pule ki ʻIsileli ʻa Siholami ko e foha ʻo ʻEhapi, ʻi Samēlia, ʻi hono hongofulu ma valu ʻoe taʻu ʻo Sihosafate ko e tuʻi ʻo Siuta, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma ua.
2 Und er tat, was dem HERRN übel gefiel, doch nicht wie sein Vater und seine Mutter; denn er beseitigte die Säule Baals, welche sein Vater gemacht hatte.
Pea naʻe fai kovi ʻe ia ʻi he ʻao ʻo Sihova; ka naʻe ʻikai hangē ko ʻene tamai, pe hangē ko ʻene faʻē: he naʻa ne liʻaki ʻae meʻa fakatātā kia Peali ʻaia naʻe ngaohi ʻe heʻene tamai.
3 Aber er hielt fest an den Sünden, zu denen Jerobeam, der Sohn Nebats, Israel verführt hatte, und ließ nicht davon.
Ka neongo ia naʻa ne pikitai ki he ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻe fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli; naʻe ʻikai tafoki ia mei ai.
4 Mesa aber, der König der Moabiter, hatte viel Vieh und zinsete dem König von Israel hunderttausend Lämmer und hunderttausend Widder samt der Wolle.
Pea ko Mesa ko e tuʻi ʻo Moape, ko e ʻeiki ia naʻe maʻu fanga sipi, pea naʻa ne tuku ki he tuʻi ʻo ʻIsileli ha fanga lami ʻe taha kilu, mo e fanga sipitangata ʻe taha kilu, pea mo honau fulufulu.
5 Als aber Ahab tot war, fiel der König der Moabiter von dem König von Israel ab.
Ka naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene pekia ʻa ʻEhapi, naʻe angatuʻu ʻae tuʻi ʻo Moape ki he tuʻi ʻo ʻIsileli.
6 Zu jener Zeit zog der König Joram von Samaria aus und musterte ganz Israel;
Pea ʻi he kuonga ko ia naʻe ʻalu atu mei Samēlia ʻae tuʻi ko Siholami, mo ne lau hake ʻa ʻIsileli kātoa.
7 und er sandte zu Josaphat, dem König von Juda, und ließ ihm sagen: Der König der Moabiter ist von mir abgefallen! Willst du mit mir kommen, wider die Moabiter zu streiten? Er sprach: Ich will hinaufkommen! Ich bin wie du, mein Volk ist wie dein Volk, und meine Pferde wie deine Pferde!
Pea naʻa ne ʻalu mo ne fekau kia Sihosafate, ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Kuo angatuʻu kiate au ʻae tuʻi ʻo Moape: te ke fie ʻalu mo au ki Moape ke fai ʻae tau pe ʻikai? Pea naʻe pehē mai ʻe ia, Te u ʻalu hake pe; ʻoka kou hangē ko koe, ʻoku tatau ʻa hoku kakai mo ho kakai, pea tatau ʻa ʻeku fanga hoosi mo hoʻo fanga hoosi.”
8 Und er sprach: Auf welchem Wege wollen wir hinaufziehen? Er sprach: Auf dem Wege durch die Wüste Edom!
Pea naʻe pehē ʻe ia, “Te ta ʻalu hake ʻi he hala fē? Pea naʻe pehēange ʻe ia, ʻI he hala ʻoku ʻalu atu ʻi he toafa ʻo ʻItomi.”
9 Da zogen aus der König von Israel, der König von Juda und der König von Edom. Als sie aber einen Weg von sieben Tagen zurückgelegt hatten, hatte das Heer und das Vieh, das ihnen folgte, kein Wasser mehr.
Ko ia naʻe ʻalu ai ʻae tuʻi ʻo ʻIsileli, mo e tuʻi ʻo Siuta pea mo e tuʻi ʻo ʻItomi: pea naʻa nau hala fakatakamilo hake ʻo fononga ʻi he ʻaho ʻe fitu: pea naʻe ʻikai ha vai mā ʻae kautau, pe ko e fanga manu naʻe muimui ʻiate kinautolu.
10 Da sprach der König von Israel: Wehe! der HERR hat diese drei Könige gerufen, um sie in die Hand der Moabiter zu geben!
Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi ʻo ʻIsileli, “ʻOiauē! ʻI he ui mai ʻe Sihova ke fakataha ʻae tuʻi ʻe toko tolu ni, ke tukuange ʻakinautolu ki he nima ʻo Moape!”
11 Josaphat aber sprach: Ist kein Prophet des HERRN hier, daß wir durch ihn den HERRN um Rat fragen könnten? Da antwortete einer von den Knechten des Königs von Israel und sprach: Hier ist Elisa, der Sohn Saphats, der dem Elia Wasser auf die Hände goß!
Ka naʻe pehē ʻe Sihosafate, “ʻOku ʻikai ʻi heni ha palōfita ʻa Sihova, koeʻuhi ke tau fehuʻi ʻiate ia kia Sihova?” Pea naʻe tali ʻe ha tokotaha ʻi he kau tamaioʻeiki ʻae tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻo, pehē, “ʻOku ʻi heni ʻa ʻIlaisa ko e foha ʻo Safati, ʻaia naʻe lingi vai ki he nima ʻo ʻIlaisiā.”
12 Josaphat sprach: Das Wort des HERRN ist bei ihm! Also zogen der König von Israel und Josaphat und der König von Edom zu ihm hinab.
Pea naʻe pehē ʻe Sihosafate, “ʻOku ʻiate ia ʻae folofola ʻa Sihova.” Ko ia naʻe ʻalu hifo ai kiate ia ʻae tuʻi ʻo ʻIsileli, mo Sihosafate, pea mo e tuʻi ʻo ʻItomi.
13 Elisa aber sprach zum König von Israel: Was habe ich mit dir zu schaffen? Gehe hin zu den Propheten deines Vaters und zu den Propheten deiner Mutter! Der König von Israel sprach zu ihm: Nein! Hat der HERR nicht diese drei Könige gerufen, um sie in die Hand der Moabiter zu geben?
Pea naʻe pehē ʻe ʻIlaisa ki he tuʻi ʻo ʻIsileli, “Ko e hā au kiate koe? Ke ke ʻalu ki he kau palōfita ʻo hoʻo tamai, pea ki he kau palōfita ʻo hoʻo faʻē.” Pea naʻe pehē kiate ia ʻe he tuʻi ʻo ʻIsileli, “ʻE ʻikai: he kuo ui ʻa Sihova ke fakataha mai ʻae ngaahi tuʻi ni ʻe toko tolu, koeʻuhi ke tuku ʻakinautolu ki he nima ʻo Moape.”
14 Elisa sprach: So wahr der HERR der Heerscharen lebt, vor dessen Angesicht ich stehe, wenn ich nicht auf Josaphat, den König von Juda, Rücksicht nähme, ich wollte dich nicht ansehen noch beachten!
Pea naʻe pehē ʻe ʻIlaisa, “ʻOku moʻui ʻa Sihova ʻoe ngaahi tokolahi, ʻaia ʻoku ou tuʻu ʻi hono ʻao, pea ko e moʻoni, ka ne ʻoua ʻa ʻeku tokanga ki he ʻao ʻo Sihosafate ko e tuʻi ʻo Siuta, pehē, ʻe ʻikai te u hanga atu kiate koe, pe mamata kiate koe.
15 So bringt mir nun einen Saitenspieler! Und als der Saitenspieler die Saiten schlug, kam die Hand des HERRN über ihn.
Ka ko eni, ʻomi kiate au ha tangata ʻoku tā ha meʻa faiva.” Pea vakai ʻi heʻene tā ʻae hiva ʻe he tangata tā meʻa faiva, naʻe hoko mai ʻae nima ʻo Sihova kiate ia.
16 Und er sprach: So spricht der HERR: Machet im Tale Grube an Grube!
Pea naʻa ne pehē, “ʻOku pehē ʻe Sihova, Mou fakafonu ʻae teleʻa ni ʻi he ngaahi luo.
17 Denn also spricht der HERR: Ihr werdet keinen Wind noch Regen sehen; dennoch soll dieses Tal voll Wasser werden, so daß ihr zu trinken habt,
He ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻE ʻikai te mou sio ki ha matangi, pe mamata ki ha ʻuha; ka neongo ia, ʻe pito ʻae teleʻa ni ʻi he vai, koeʻuhi ke mou inu, ʻio ʻakimoutolu, pea mo hoʻomou fanga pulu, pea mo hoʻomou fanga manu.
18 auch euer kleines und großes Vieh. Und zwar ist das ein Geringes vor dem HERRN; er wird auch die Moabiter in eure Hand geben,
Pea ko e meʻa maʻamaʻa eni ʻi he ʻao ʻo Sihova: te ne tuku mai foki ʻae kakai Moape ki homou nima.
19 so daß ihr alle festen Städte und alle auserlesenen Städte schlagen werdet; und ihr werdet alle guten Bäume fällen und alle Wasserbrunnen verstopfen und alle guten Äcker mit Steinen verderben.
Pea te mou teʻia ʻae kolo kotoa pē kuo tanu puke, mo e kolo lelei kotoa pē, pea te mou tā hifo ʻae ʻakau lelei kotoa pē, mo punusi ʻae vaikeli kotoa pē, mo maumau ʻaki ʻae maka ʻae potu fonua lelei kotoa pē.”
20 Am Morgen nun, zur Zeit des Speisopfers, siehe, da kam ein Gewässer den Weg von Edom her, und das Land wurde voll Wasser.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi heʻene pongipongi, lolotonga ʻae ʻohake ʻae feilaulau meʻakai, vakai, naʻe tafe mai ʻae vai mei he hala ki ʻItomi, pea naʻe fonu ʻae fonua ʻi he vai.
21 Als aber ganz Moab hörte, daß die Könige heraufzogen, wider sie zu streiten, wurden alle, die das Schwert umgürten konnten, aufgeboten; und sie besetzten die Grenze.
Pea ʻi he fanongo ʻe he kakai Moape kotoa pē, ki he ʻalu hake ʻae ngaahi tuʻi ke tauʻi ʻakinautolu, naʻa nau tānaki mai ʻakinautolu kotoa pē naʻe faʻa fua ʻae mahafutau, ʻo fai hake, ʻonau tutuʻu ʻi he ngataʻanga [fonua].
22 Und als sie sich am Morgen früh aufmachten und die Sonne über dem Wasser aufging, erschien den Moabitern das Wasser drüben rot wie Blut.
Pea naʻa nau tuʻu hengihengi hake ʻi he pongipongi, pea naʻe ulo ʻae laʻā ki he funga vai, pea naʻe mamata ʻe he kakai Moape ki he vai mei he potu ʻe taha, ʻoku kulokula ʻae vai ʻo hangē ko e toto:
23 Und sie sprachen: Es ist Blut! Die Könige haben sich gewiß mit dem Schwerte bekämpft, und einer wird den andern erschlagen haben! Und nun, Moab, mache dich auf zur Plünderung!
Pea naʻa nau pehē, “Ko e toto eni tā ko e moʻoni kuo fakaʻauha ʻae ngaahi tuʻi, pea kuo nau fetāmateʻaki ʻakinautolu: ko ia foki, ʻakimoutolu Moape, ke tau ʻalu atu ki he vete.”
24 Als sie aber zum Lager Israels kamen, machten sich die Israeliten auf und schlugen die Moabiter, daß sie vor ihnen flohen.
Pea ʻi heʻenau hoko mai ki he ʻapitanga tau ʻo ʻIsileli, naʻe tuʻu hake ʻae kakai ʻIsileli ʻonau teʻia ʻae kau Moape, pea naʻa nau hola mei honau ʻao: ka naʻa nau muimui atu ʻi he teʻia ʻae kakai Moape, ʻi honau fonua ʻonautolu.
25 Jene aber drangen ins Land ein und schlugen Moab und rissen die Städte nieder und warfen ein jeder seinen Stein auf alle guten Äcker, bis sie voll waren, und verstopften alle Wasserbrunnen und fällten alle guten Bäume, bis in Kir-Hareset nur noch dessen Steinmauern übrigblieben. Und die Schleuderer umzingelten und beschossen es.
Pea naʻa nau fakalala ʻae ngaahi kolo, pea ʻilonga ʻae konga fonua kotoa pē naʻe lelei, naʻe lī ki ai ʻe he tangata taki taha ʻa ʻene maka, ke fonu ai ia; pea naʻa nau punusi ʻae ngaahi vaikeli kotoa pē, mo nau tā hifo ʻae ngaahi ʻakau lelei kotoa pē: ko Kili-Halaseti pe naʻa nau tuku ai hono ngaahi maka ʻo ia; ka naʻe nofo tākai ki ai ʻae kau tangata makatā, mo nau kapasia ia.
26 Als aber der König der Moabiter sah, daß ihm der Streit zu stark ward, nahm er siebenhundert Mann mit sich, die das Schwert zogen, um gegen den König von Edom durchzubrechen; aber sie konnten nicht.
Pea ʻi heʻene mamata ʻe he tuʻi ʻo Moape, kuo mālohi fau ʻae tau kiate ia, naʻa ne ʻave mo ia ʻae kau tangata ʻe toko fitungeau naʻe toʻo heletā, ke nau ʻoho atu ke lava ki he tuʻi ʻo ʻItomi: ka naʻe ʻikai te nau mafai.
27 Da nahm er seinen erstgeborenen Sohn, der an seiner Statt König werden sollte, und opferte ihn zum Brandopfer auf der Mauer. Und es entstand großer Unwille wider Israel, so daß sie von ihm abzogen und wieder in ihr Land zurückkehrten.
Pea naʻa ne toki toʻo ʻa hono ʻuluaki foha ʻaia naʻe tonu ke hoko mo ia ki he pule, mo ne feilaulau ʻaki ia ko e feilaulau tutu ʻi he funga ʻā. Pea naʻe lahi ʻaupito ʻae ʻita ki ʻIsileli: pea naʻa nau liʻaki ia mo nau foki atu ki honau fonua.