< 1 Samuel 19 >

1 Saul aber redete mit seinem Sohne Jonatan und mit allen seinen Knechten, daß sie David töten sollten. Aber Jonatan, Sauls Sohn, hatte großes Wohlgefallen an David.
Pea naʻe lea ʻa Saula kia Sonatane ko hono foha, pea ki heʻene kau tamaioʻeiki kotoa pē, koeʻuhi kenau tāmateʻi ʻa Tevita.
2 Darum verriet Jonatan dieses dem David und sprach: Mein Vater Saul trachtet darnach, dich zu töten. So nimm dich nun morgen in acht und bleibe verborgen und verstecke dich!
Ka naʻe loto lelei lahi ʻa Sonatane ko e foha ʻo Saula kia Tevita: pea naʻe fakahā ʻe Sonatane kia Tevita, ʻo pehē, “ʻOku fai ʻe Saula ko ʻeku tamai ke ne tāmateʻi koe: pea ko eni, ʻoku ou kole kiate koe, ke ke vakai kiate koe ke ʻoua ke pongipongi, pea nofo ʻi ha potu lilo, ʻo toitoiʻi koe:
3 Ich aber will hinausgehen und neben meinem Vater auf dem Felde stehen, wo du bist; und ich will mit meinem Vater deinethalben reden, und was ich sehe, das will ich dir kundtun.
Pea te u ʻalu ʻo tuʻu ofi ki heʻeku tamai ʻi he ngoue ʻaia ʻoku ke ʻi ai, pea te ma alea mo ʻeku tamai kiate koe; pea ko ia teu mamata ki ai, teu tala kiate koe.
4 Und Jonatan redete zu Davids Gunsten bei seinem Vater Saul und sprach zu ihm: Der König versündige sich nicht an seinem Knechte David; denn er hat keine Sünde wider dich getan, und sein Tun ist dir sehr nützlich.
Pea naʻe lea lelei ʻa Sonatane ki heʻene tamai ko Saula kia Tevita, ʻo ne pehē, “Ke ʻoua naʻa fai ha kovi ʻe he tuʻi ki heʻene tamaioʻeiki ko Tevita; koeʻuhi kuo ʻikai te ne fai angahala kiate koe pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue kuo lelei ʻaupito kiate koe:
5 Denn er hat sein Leben aufs Spiel gesetzt und den Philister erschlagen, und der HERR hat ganz Israel ein großes Heil bereitet. Das hast du gesehen und dich dessen gefreut. Warum willst du dich denn an unschuldigem Blut versündigen, indem du David ohne Ursache tötest?
He naʻa ne ʻai ʻene moʻui ki hono nima, pea ne tāmateʻi ʻae tangata Filisitia, pea naʻe fai ʻe Sihova ʻae fakamoʻui lahi maʻa ʻIsileli: naʻa ke vakaiʻi ia: pea ne ke fiefia ai: pea ko e hā ai te ke fai angahala ai ki he toto angatonu, ke tāmateʻi ʻa Tevita taʻehanotuʻunga?”
6 Da folgte Saul der Stimme Jonatans und schwur: So wahr der HERR lebt, er soll nicht sterben!
Pea naʻe tokanga ʻa Saula ki he leʻo ʻo Sonatane: pea fuakava ʻa Saula, ʻI he moʻui ʻa Sihova ʻe ʻikai tāmateʻi ia.
7 Da rief Jonatan den David und sagte ihm alle diese Worte. Und Jonatan brachte David zu Saul, und er war wieder vor ihm wie zuvor.
Pea naʻe ui ʻe Sonatane ʻa Tevita, pea fakahā ʻe Sonatane kiate ia ʻae ngaahi meʻa ni. Pea naʻe ʻomi ʻe Sonatane ʻa Tevita kia Saula, pea naʻe ʻi hono ʻao ia ʻo hangē ko ʻene ʻi ai ʻi muʻa.
8 Es brach aber wieder ein Krieg aus, und David zog aus und stritt wider die Philister und brachte ihnen eine schwere Niederlage bei, so daß sie vor ihm flohen.
Pea naʻe toe hoko ʻae tau: pea ʻalu ai ʻa Tevita ʻo tauʻi ʻae kakai Filisitia, pea ne taaʻi ʻakinautolu ʻi he tāmateʻi lahi; pea naʻa nau hola meiate ia.
9 Und der böse Geist vom HERRN kam über Saul; und er saß in seinem Hause und hatte seinen Speer in der Hand; David aber spielte mit der Hand auf den Saiten.
Pea naʻe ʻia Saula ʻae laumālie kovi meia Sihova, ʻi heʻene nofo ʻi hono fale mo e tao ʻi hono nima: pea naʻe tā [ʻene meʻa ]ʻe Tevita ʻaki hono nima.
10 Und Saul trachtete, David mit dem Speer an die Wand zu heften, er aber wich Saul aus; der traf mit dem Speer die Wand. Und David floh und entrann in jener Nacht.
Pea naʻe feinga ʻa Saula ke ne veloʻi ʻa Tevita ki he holisi ʻaki ʻae tao; ka naʻe kalo mālie ʻa Tevita, pea velo ʻo tau ʻae tao ki he holisi: pea naʻe hola ʻa Tevita ʻo hao mei hono ʻao ʻi he pō ko ia.
11 Saul aber sandte Boten zum Hause Davids, um ihn zu bewachen und am Morgen zu töten. Das verkündigte dem David sein Weib Michal und sprach: Wirst du diese Nacht nicht deine Seele retten, so mußt du morgen sterben!
Pea naʻe fekau ʻe Saula ʻae kau tangata fekau ki he fale ʻo Tevita, ke lamasi ia, pea kenau tāmateʻi ia ʻi he pongipongi: pea naʻe tala ʻe Mikale ko e uaifi ʻo Tevita kiate ia, ʻo pehē, “Kapau ʻe ʻikai te ke fakahaofi hoʻo moʻui he poōni, ʻe tāmateʻi koe ʻapongipongi.”
12 Und Michal ließ David durchs Fenster hinunter, und er ging hin, floh und entrann.
Ko ia naʻe tukutuku hifo ai ʻe Mikale ʻa Tevita mei he matapā sioʻata: pea naʻe ʻalu ia, pea hola ʻo hao.
13 Und Michal nahm einen Teraphim und legte ihn auf das Bett und tat ein Geflecht von Ziegenhaaren zu seinen Häupten und deckte ihn mit Kleidern zu.
Pea naʻe toʻo ʻe Mikale ʻae meʻa fakatātā ʻo tuku ia ki he mohenga, pea ne ʻai ʻae ʻolunga ko e fulufuluʻi kosi ke ʻolunga ʻaki, ʻo ne ʻufiʻufi ʻaki ia ʻae kafu.
14 Da sandte Saul Boten, um David zu holen. Sie aber sprach: Er ist krank!
Pea ʻi he fekau ʻa Saula ʻae kau talafekau ke puke ʻa Tevita, naʻe pehē ʻe ia, ʻOku mahaki ia.
15 Saul aber sandte die Boten, nach David zu sehen, und sprach: Bringet ihn samt dem Bette zu mir herauf, daß er getötet werde!
Pea naʻe toe fekau ʻe Saula ʻae kau talafekau kenau mamata kia Tevita, ʻo pehē, “Mou ʻomi ia kiate au ʻi hono mohenga, koeʻuhi ke u tāmateʻi ia.”
16 Als nun die Boten kamen, siehe, da lag der Teraphim im Bett und ein Geflecht von Ziegenhaaren zu seinen Häupten!
Pea ʻi he hū ki loto ʻae kau tangata talafekau, vakai, naʻe ʻi he mohenga ʻae meʻa fakatātā mo e ʻolunga kuo ngaohi ʻaki ʻae fulufuluʻi kosi.
17 Da sprach Saul zu Michal: Warum hast du mich also betrogen und meinen Feind laufen lassen, daß er entrann? Michal sagte zu Saul: Er sprach zu mir: Laß mich gehen oder ich töte dich!
Pea naʻe pehē ʻe Saula kia Mikale, “Ko e hā kuo ke kākā pehē ai au, mo ke fekau ki hoku fili ke ʻalu, pea kuo ne hao?” Pea pehē ʻe Mikale kia Saula, naʻe pehē mai ʻe ia, Tuku ke u ʻalu; he ko e hā te u tāmateʻi ai koe?”
18 David aber floh und entrann und kam zu Samuel gen Rama und teilte ihm alles mit, was Saul ihm angetan hatte. Und er ging hin mit Samuel, und sie blieben zu Najot.
Ko ia naʻe hola pea hao ʻa Tevita, ʻo ne ʻalu kia Samuela ki Lama, ʻo ne tala kiate ia ʻaia kotoa pē kuo fai ʻe Saula kiate ia. Pea naʻa na ō mo Samuela ʻo nofo ʻi Naoti.
19 Es ward aber dem Saul angezeigt: Siehe, David ist zu Najot in Rama!
Pea naʻe tala kia Saula, ʻo pehē, Vakai, ʻoku ʻi Naoti ʻa Tevita ʻi Lama.
20 Da sandte Saul Boten, David zu holen. Als sie nun die Versammlung der Propheten weissagen sahen und Samuel an ihrer Spitze, da kam der Geist Gottes auf die Boten Sauls, daß auch sie weissagten.
Pea naʻe fekau ʻe Saula ʻae kau tangata ke puke ʻa Tevita: pea ʻi heʻenau mamata ki he kau palōfita ʻoku malanga, kae tuʻu ʻa Samuela ʻaia ko honau tauhi, naʻe hoko ʻae laumālie ʻoe ʻOtua ki he kau tangata fekau ʻa Saula, pea malanga foki mo kinautolu.
21 Als solches Saul angezeigt ward, sandte er andere Boten: die weissagten auch. Da sandte er noch zum dritten Male Boten, und auch sie weissagten.
Pea ʻi he fakahā ia kia Saula, naʻa ne fekau atu ʻae kau tangata kehe, pea naʻe malanga ʻakinautolu foki. Pea naʻe ʻave ʻe Saula ʻae kau tangata fekau ho hono liunga tolu, pea naʻa nau malanga foki.
22 Nun ging er selbst nach Rama; und als er zum großen Brunnen kam, der zu Sechu ist, fragte er und sprach: Wo sind Samuel und David? Da ward ihm gesagt: Siehe, zu Najot in Rama!
Pea naʻe toki ʻalu ia foki ki Lama pea hoko atu ki he fuʻu luo vai ʻaia ʻoku ʻi Sikiu: pea naʻe fehuʻi ʻe ia ʻo pehē, “ʻOku ʻi fē ʻa Samuela mo Tevita?” Pea pehē ʻe he tokotaha, Vakai, ʻoku na ʻi Naoti ʻi Lama.
23 Und er ging von dort nach Najot in Rama. Und der Geist Gottes kam auf ihn; und er ging einher und weissagte, bis er nach Najot in Rama kam.
Pea ne ʻalu ki ai ki Naoti ʻi Lama: pea hoko kiate ia foki ʻae Laumālie ʻoe ʻOtua, pea naʻe ʻalu pe ia, ʻo malanga, ʻo feʻunga mo ʻene hoko ki Naoti ʻi Lama.
24 Und auch er zog seine Oberkleider aus und weissagte vor Samuel und lag unbekleidet da jenen ganzen Tag und die ganze Nacht. Daher spricht man: Ist Saul auch unter den Propheten?
Pea naʻa ne toʻo foki hono ngaahi kofu, ʻo malanga pehē pē ʻi he ʻao ʻo Samuela, pea naʻe tokoto hifo taʻekofu ia ʻi he ʻaho kotoa ko ia mo e pō kotoa ko ia. Ko e tupunga ia ʻoe pehē, “He kuo kau ʻa Saula foki mo e kau palōfita?”

< 1 Samuel 19 >