< 1 Koenige 9 >

1 Und als Salomo das Haus des HERRN und das Haus des Königs vollendet hatte und alles, was er zu machen begehrte und wozu er Lust hatte,
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene fakaʻosi ʻe Solomone ʻae langa ʻae fale ʻo Sihova, pea mo e fale ʻoe tuʻi, pea mo ia kotoa pē naʻe holi ki ai ʻa Solomone ke ne fai,
2 da erschien ihm der HERR zum zweiten Mal, wie er ihm zu Gibeon erschienen war.
Naʻe hā mai ʻa Sihova kia Solomone ko hono liunga ua, ʻo hangē ko ʻene hā mai kiate ia ʻi Kipione.
3 Und der HERR sprach zu ihm: Ich habe dein Gebet und dein Flehen erhört, das du vor mir gebetet hast. Ich habe dieses Haus geheiligt, welches du gebaut hast, daß ich meinen Namen daselbst wohnen lasse ewiglich, und meine Augen und mein Herz sollen daselbst sein allezeit.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate ia, “Kuo u ongoʻi ʻa hoʻo lotu pea mo hoʻo kole, ʻaia kuo ke fai ʻi hoku ʻao: kuo u fakatapui ʻae fale ni ʻaia kuo ke langa, ke ʻai ki ai ʻa hoku huafa ʻo taʻengata; pea ʻe ʻi ai maʻuaipē ʻa hoku fofonga pea mo hoku loto.
4 Und was dich betrifft, wenn du vor mir wandelst, wie dein Vater David gewandelt ist, mit rechtschaffenem Herzen und aufrichtig, so daß du alles tust, was ich dir geboten habe, und meine Satzungen und meine Rechte beobachtest,
Pea kapau te ke ʻalu ʻi hoku ʻao, ʻo hangē ko e ʻalu ʻa Tevita ko hoʻo tamai, ʻi he loto moʻoni, mo e angatonu, ke fai ʻo fakatatau mo ia kotoa pē kuo u fekau kiate koe, pea ke tauhi ʻa ʻeku ngaahi tuʻutuʻuni mo ʻeku ngaahi fakamaau:
5 so will ich den Thron deines Königtums über Israel auf ewig befestigen, wie ich deinem Vater David versprochen habe, indem ich sagte: Es soll dir nicht mangeln an einem Mann auf dem Throne Israels!
Pehē te u fokotuʻumaʻu ʻae nofoʻa fakatuʻi ʻo ho puleʻanga ʻi ʻIsileli ke taʻengata, ʻo hangē ko ʻeku talaʻofa kia Tevita ko hoʻo tamai, ʻo pehē, ʻE ʻikai te ke masiva ʻi ha tangata maʻae nofoʻa fakatuʻi ʻi ʻIsileli.
6 Werdet ihr euch aber von mir abwenden, ihr und eure Kinder, und meine Gebote und meine Satzungen, die ich euch vorgelegt habe, nicht beobachten, sondern hingehen und anderen Göttern dienen und sie anbeten,
Ka koeʻuhi kapau te mou momoʻi liliu atu mei he muimui kiate au, ʻakimoutolu pe ko hoʻomou fānau, pea ʻikai te mou tauhi ʻeku ngaahi fekau mo ʻeku ngaahi tuʻutuʻuni ʻaia kuo u fokotuʻu ʻi homou ʻao, ka mou ʻalu ʻo tauhi ʻae ngaahi ʻotua kehe, mo lotu ki ai:
7 so werde ich Israel ausrotten aus dem Lande, das ich ihnen gegeben habe, und das Haus, das ich meinem Namen geheiligt habe, von meinem Angesicht verwerfen, und Israel soll zum Sprichwort und zum Spott werden unter allen Völkern.
Te u toki motuhi ai ʻa ʻIsileli mei he fonua ʻaia kuo u foaki kiate kinautolu; pea ko e fale ni, ʻaia kuo u fakatapui maʻa hoku huafa, te u liʻaki atu mei hoku ʻao; pea ʻe hoko ʻa ʻIsileli ko e manukiʻanga ʻi he lea fakatātā mo e lea fakakovikovi ʻi he lotolotonga ʻoe kakai kotoa pē:
8 Und über dieses Haus, so hoch es gewesen ist, wird jeder, der da vorübergeht, sich entsetzen und spotten und sagen: Warum hat der HERR diesem Lande und diesem Hause also getan?
Pea ko e meʻa ʻi he fale ni, ʻoku māʻolunga ni, ko ia kotoa pē ʻoku ʻalu ofi ki ai, ʻe ofo ai mo fakaʻiseʻisa; pea te nau pehē, ‘Ko e hā kuo fai pehē ai ʻe Sihova ki he fonua ni, pea ki he fale ni?’
9 Alsdann wird man antworten: Weil sie den HERRN, ihren Gott, der ihre Väter aus Ägyptenland geführt hat, verlassen und sich an andere Götter gehalten und sie angebetet und ihnen gedient haben. Darum hat der HERR all dies Unglück über sie gebracht!
Pea te nau tali mai, [ʻo pehē], ‘Koeʻuhi naʻa nau liʻaki ʻa Sihova ko honau ʻOtua, ʻaia naʻa ne ʻomi ʻenau ngaahi tamai mei he fonua ko ʻIsipite, pea kuo nau puke atu ki he ngaahi ʻotua kehe, ʻo lotu ki ai, mo tauhi ki ai: ko ia kuo ʻomi ai ʻe Sihova ʻae kovi ni kotoa pē kiate kinautolu.’”
10 Als nun die zwanzig Jahre verflossen waren, in welchen Salomo die beiden Häuser, das Haus des HERRN und das Haus des Königs gebaut hatte,
Pea hili ʻae taʻu ʻe uofulu naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻae langa ʻe Solomone ʻae fale ʻe ua, ʻae fale ʻo Sihova, pea mo e fale ʻoe tuʻi,
11 wozu Hiram, der König von Tyrus, Salomo mit Zedern und Zypressenholz und Gold nach all seinem Begehr versorgt hatte, da gab der König Salomo dem Hiram zwanzig Städte im Lande Galiläa.
(Ka kuo ʻatu ʻe Helami ko e tuʻi ʻo Taia ʻae ngaahi ʻakau ko e sita kia Solomone, mo e ngaahi ʻakau ko e paini, pea mo e koula, ʻo fakatatau mo ʻene holi, ) naʻe toki foaki ʻe he tuʻi ko Solomone kia Helami, ʻae kolo ʻe uofulu ʻi he fonua ʻo Kāleli.
12 Und Hiram zog aus von Tyrus, die Städte zu besehen, die ihm Salomo gegeben hatte; aber sie gefielen ihm nicht.
Pea naʻe haʻu ʻa Helami mei Taia ke ne mamata ki he ngaahi kolo naʻe foaki kiate ia ʻe Solomone; pea naʻe ʻikai lelei ia ʻi hono ʻao.
13 Und er sprach: Was sind das für Städte, mein Bruder, die du mir gegeben hast? Und er hieß sie «Land Kabul» bis auf diesen Tag.
Pea naʻa ne pehē, “Ko e hā ʻae ngaahi kolo ni ʻaia kuo ke foaki kiate au, ʻa hoku kāinga?” Pea naʻa ne fakahingoa ia ko e fonua ko Kapuli ʻo aʻu mai ki he ngaahi ʻaho ni.
14 Denn Hiram hatte dem König hundertundzwanzig Talente Gold gesandt.
Pea naʻe ʻave ʻe Helami ki he tuʻi ʻae taleniti koula ʻe teau mo e uofulu.
15 Und so verhielt es sich mit den Fronarbeitern, welche der König Salomo aushob, um das Haus des HERRN und sein Haus und den Millo und die Mauern Jerusalems und Hazor und Megiddo und Geser zu bauen.
Pea ko hono ʻuhinga eni ʻoe tukuhau ʻaia naʻe toʻo ʻe Solomone ko e tuʻi; koeʻuhi ke langa ʻae fale ʻa Sihova, pea mo hono fale ʻoʻona, mo Milo, mo e ʻā ʻo Selūsalema, mo Hasoa, mo Mekito, pea mo Kesa.
16 Denn Pharao, der König von Ägypten, war heraufgekommen und hatte Geser eingenommen und mit Feuer verbrannt und die Kanaaniter, die in der Stadt wohnten, getötet und hatte sie seiner Tochter, der Gemahlin Salomos, zur Mitgift gegeben.
He kuo ʻalu hake ʻa Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite ʻo ne kapa ʻa Kesa, mo ne tutu ia ʻaki ʻae afi, mo tāmateʻi ʻae kakai Kēnani naʻe nofo ʻi he kolo, pea ne foaki ia ko e meʻaʻofa ki hono ʻofefine, ko e uaifi ʻo Solomone.
17 Also baute Salomo Geser und das untere Beth-Horon;
Pea naʻe langa ʻa Kesa ʻe Solomone, pea mo Pete-holoni ki lalo,
18 auch Bahalat und Tadmor in der Wüste, im Lande, und alle Vorratsstädte,
Mo Pealati, pea mo Tatimoa ʻi he toafa, ʻi he fonua,
19 die Salomo hatte, und die Wagenstädte und die Reiterstädte und wozu Salomo Lust hatte zu bauen zu Jerusalem und im Libanon und im ganzen Land seiner Herrschaft.
Pea mo e ngaahi kolo tukunga koloa ʻaia naʻe maʻu ʻe Solomone, mo e ngaahi kolo maʻa ʻene ngaahi saliote, mo e ngaahi kolo maʻa ʻene kau tangata heka hoosi, pea mo ia naʻe fie langa ʻe Solomone ʻi Selūsalema, pea ʻi Lepanoni, pea ʻi he fonua kotoa pē ʻo hono puleʻanga.
20 Alles Volk, das von den Amoritern, Hetitern, Pheresitern, Hevitern und Jebusitern übriggeblieben war und nicht zu den Kindern Israel gehörte,
Ko e kakai kotoa pē ʻoe toenga kakai ʻAmoli, mo e kakai Heti, mo e kakai Pelesi, mo e kakai Hevi, mo e kakai Sepusi, ʻakinautolu naʻe ʻikai ʻoe fānau ʻa ʻIsileli,
21 ihre Söhne, die im Lande nach ihnen übriggeblieben waren, welche die Kinder Israel nicht ausrotten konnten, die hob Salomo zum Frondienst aus bis auf diesen Tag.
Mo ʻenau fānau naʻe toe ʻi he fonua ki mui ʻiate kinautolu, ʻaia naʻe ʻikai faʻa fakaʻauha foki ʻe he fānau ʻa ʻIsileli, ko kinautolu ia naʻe maʻu mei ai ʻe Solomone ʻae tukuhau ʻi he ngāue fakahopoate ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
22 Aber von den Kindern Israel machte er keine zu Leibeigenen, sondern sie waren Kriegsleute und seine Diener und seine Fürsten und seine Wagenkämpfer und Oberste über seine Wagen und über seine Reiter.
Ka naʻe ʻikai fakahopoate ʻe Solomone ha tokotaha ʻi he fānau ʻa ʻIsileli: ka ko e kautau ʻakinautolu, mo ʻene kau tamaioʻeiki, pea mo ʻene houʻeiki, mo ʻene kau pule [ki he tau], mo e kau pule ki heʻene ngaahi saliote, pea mo ʻene kau tangata heka hoosi.
23 Die Zahl der Oberaufseher, die Salomo über das Werk gesetzt hatte, war 550; sie herrschten über das Volk, welches an dem Werk arbeitete.
Ko kinautolu naʻe tuʻukimuʻa ʻi he kau pule naʻe puleʻi ʻae ngāue kia Solomone, ko e toko nimangeau ma nimangofulu, pea naʻa nau pule ki he kakai naʻe fai ʻae ngāue.
24 Sobald die Tochter des Pharao heraufgezogen war von der Stadt Davids in ihr Haus, das er für sie gebaut hatte, da baute er auch den Millo.
Ka naʻe ʻalu hake ʻae ʻofefine ʻo Felo mei he Kolo ʻo Tevita ki hono fale ʻoʻona ʻaia naʻe langa moʻona: pea hili ia naʻa ne langa ʻa Milo.
25 Und Salomo opferte dreimal im Jahre Brandopfer und Dankopfer auf dem Altar, den er dem HERRN gebaut hatte, und ließ zugleich räuchern auf demjenigen, welcher vor dem HERRN stand.
Pea naʻe tuʻo tolu ʻi he taʻu ʻae ʻatu ʻe Solomone ʻae ngaahi feilaulau tutu mo e feilaulau fakamelino ʻi he feilaulauʻanga ʻaia naʻa ne fokotuʻu kia Sihova, pea naʻa ne tutu ʻae meʻa namu kakala ki he funga feilaulauʻanga ʻaia naʻe ʻi he ʻao ʻo Sihova. Pea naʻe pehē ʻae fakaʻosi ʻae fale.
26 Und als er das Haus vollendet hatte, baute der König Salomo Schiffe zu Ezjon-Geber, welches bei Elot liegt, am Ufer des Schilfmeers im Lande der Edomiter.
Pea naʻe teuteu ʻe he tuʻi ko Solomone ha folau ʻoe ngaahi vaka mei ʻEsioni-Kepa, ʻaia ʻoku vāofi mo ʻEloti, ʻi he matātahi ʻoe Tahi Kulokula, ʻi he fonua ko ʻItomi.
27 Und Hiram sandte seine Knechte, die sich auf die Schiffe verstanden und auf dem Meere erfahren waren, mit den Knechten Salomos auf die Fahrt;
Pea naʻe fekau atu ʻe Helami ʻa ʻene kau tamaioʻeiki ʻi he folau, ko e kau toutai naʻe poto ʻi tahi, ke nau ʻalu mo e kau tamaioʻeiki ʻa Solomone.
28 und sie gelangten bis nach Ophir und holten dort vierhundertundzwanzig Talente Gold und brachten es dem König Salomo.
Pea naʻa nau hoko atu ki Ofeli, ʻonau taufetuku mei ai ʻae koula, ko e taleniti ʻe fāngeau mo e uofulu, ʻo mau ʻomi ia ki he tuʻi ko Solomone.

< 1 Koenige 9 >